Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
Konji i konjanici ležahu kao obaljeni stubovi ili izvaljeni panjevi. Jauk ranjenika i vriska konja nadmašivaše grmljavinu pušaka. To beše pokolj kakvog nije bilo.
Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE
Moja strina, mati, svojte, mi deca — udri kukaj, plači, zapevaj, stoji nas vriska, a moj babo ništa, ama baš ni suze da pusti, ni „uh!” da reče.
Crnjanski, Miloš - Seobe 2
Za sve to vreme, iz zidova, dopirali su, do Pavla, svirka, dreka, smeh ženski, vriska. U kući je, negde, moralo biti mnogo veselog sveta. Gospoža Huml učini se Pavlu vrlo čudna.
Isakovič im onda, kroz zube, opsova majku. A samo je Božič, i vriska gospože Evdokije, naterala ta dva oficira, i Pavla, da se, pred celim svetom, ne potuku.
Crnjanski, Miloš - Seobe 1
Išli su od kuće do kuće, po mraku. I nehotice, mada to nisu tražili, nailazili su i na žene. Posle prigušenog vriska i loma, nestajali su u pomrčini, a rastajali su se posle nežno, u ljubavi, ispod plotova obraslih trnjem, pod kojima je,
Naprotiv, nimalo tužan, čuvši detinji plač, on zaigra iza svoje krmače, veseo. Selo je spavalo, kraj sve dreke i vriska, te noći, i niko nije video ni Arkadija, ni sve te vukodlake, o kojima je Ananija, sutradan, toliko pričao.
Radičević, Branko - PESME
Okom sevni, Grlom pevni, Kao munja, kao grom — Strele, koplja, bojni mači, Junak bije, a konj tlači, Zveka, Jeka, Vriska, Piska, Gorom, dolom, junak vrvi, Gora, dola, sva u krvi.
Stoji cika tanani šešana, Stoji zveka noža jatagana, Stoji vriska konjica pretili, Stoji vika ti junaka čili. Turci viču: „Pogledaj nas, Ala!“ Srbi viču: „Bože, danas fala!
Kostić, Laza - PESME
Bogu celiva blažena cika, paklenom strašću što piše raj, gospodu vriska očajanika, rušeći večnim nadama traj: ti, kletvo zemne omane, ti, pesmo nebnih snova, odnes' mu, sveti Jovane, i glase
Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA
njegove smrti stane zeman po zemanu, dok na jednu noć stane neko na vratima lupati, zadrma se cijeli dvor, neka huka, vriska, pjevanje, sijevanje, bi rekao sama vatra oko dvora sipa. U dvoru se poplašiše i stanu od straha drktati.
Ostalo mi je šestero djece sve jedno drugom do uha; kod kuće mi jauk i vriska, ja ne znadoh što ću ni kako ću, već evo dolećeh ovdi, ko jadan, ko žalostan, nemam parića u kesi da bi je mogô
Tešić, Milosav - U TESNOM SKLOPU
ponor s gujom rasula, plamene čaške smućen trenutak; svirala to je, krta - bez piska, paklena plima, školjka od vriska. Mirisno pucka žarulja rupa. Suši se vreme - prostor palaca.
Pavlović, Miodrag - Srbija do kraja veka
okreće kad vidi divljač kako visi između strmina on čeka miris lovorovog lista i ne klanja se ničem od krvi ni od vriska Čak i da se smanjim to je deo htenja ne preterujem nema u meni dosta dostojenja šteta za tvoju milost da se izliva preko
Jakšić, Mileta - HRISTOS NA PUTU
Nemo sijaju zvezde božja oka I nemo nad njom palma stražu čuva — No što se buni tišina duboka I otkud vriska daleka i gluva?
Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE
Cara stade lelek za sinom a konja vriska za onom ženom, dok zavika konj: „Sada | mijenjajmo sina za sina, a otac da mu je prost.
njegove smrti stane zeman po zemanu, dok na jednu noć stane neko na vratima lupati, zadrma se cijeli dvor, neka huka, vriska, pjevanje, sijevanje, bi rekao sama vatra oko dvora sipa. U dvoru se poplašiše i stanu od straha drktati.
Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE
Ja uzviknuh do vriska. To beše Nikola. Na divnom zelenku, sav u cveću i peškirima, u prostoj vojničkoj šajkači, sa Karađorđevom zvezdom na
I odrasli su tu — da slavne li divote — i sveopšti je urnebes i vriska. On sedi na doksatu, on je blažen, miriše ružu, igra ćilibarskim brojanicama, i smeška se.
Poneko, napregnutih očiju, čvrsto stisnutih usana, gleda, pusti krik. Onda, usred strašne vike i vriska, bes vitla dostiže vrhunac.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
njegove smrti stane zeman po zemanu, dok na jednu noć stane neko na vratima lupati: zadrma se cijeli dvor, neka huka, vriska, pjevanje, sijevanje, bi rekao sama vatra oko dvora sipa. U dvoru se poplašiše i stanu od straha drktati.
Krakov, Stanislav - KRILA
Juče su ga Grci batinali. Govorili su da se sastaje sa Srbima. Kraj izvora se čuo plač i vriska. Jutarnja patrola silovala je bosonogo devojče sa testijama. Bilo je vredno, te je prvo jutros uranilo.
U Sergijevoj kolibi čula se sladostrasna vriska. Bora je izveo baronicu, koju je gušio zaparni vazduh u kolibi, i oni su posmatrali kruženje naših aparata, i veselo