Upotreba reči vrisnula u književnim delima


Jakšić, Đura - PROZA

Ja sam od strâ drhtala kao prut. On se saže, zagrli me i htede me poljubiti... Ja sam vrisnula i pala na zemlju. Žena ovoga kuvara, domaćica od te kuće, utrča u sobu, diže me, plašljivo gledajući u ljutitoga

Crnjanski, Miloš - Seobe 2

Tako je i tog jutra probudio ženu, a zatim je uspavljivao decu, posmatrajući ženu, koja se umivala. Ona je bila vrisnula, probudivši se, bez deteta, jer ga je Đurđe bio uzeo u naručje. On je decu nosio, kao da su to medvedčići.

je, međutim, iznenada, osetila, kao grobnu zmiju, tu njušku, a videla, iznenada, samo zverske oči, u psu, u mraku. Vrisnula je. A taj jezivi vrisak odjeknuo je kroz noć, daleko.

Božička, međutim, nije bila više zvata, u kuću Montenuovo. Božička nije to nimalo žalila – ona je vrisnula, uplašeno, i hvatala se za glavu, tek kad ču, od ćerke, da joj je ćerka upoznala gospožu Montenuovo, u školi jahanja

Olujić, Grozdana - GLASAM ZA LJUBAV

Tako oštra i tako potpuna da sam čuo one oko mene kako dišu. — Ubio vam se sin, profesore! — vrisnula je jedna žena, a Stari je rekao da zna: taj se ubija svaki čas. Zatim su se otvorila vrata i one dve provirile napolje.

Crnjanski, Miloš - Seobe 1

gazeći po jastucima, kožama i ćilimovima prostrtim po zemlji, ona je bila nagazila golom nogom na žabu i strahovito vrisnula. Razljućen tada od sve te pomame ženske, on je odgurnu, a dođe mu da je tresne o tle.

Kapor, Momo - NAJBOLJE GODINE I DRUGE PRIČE

»Zašto se gospodin ne vozi automobilom?« vrisnula bi obično kakva histerična žena i to bi bio znak za početak obračuna. Sa svoga izdignutog mesta Luka Ristin je

Kapor, Momo - BELEŠKE JEDNE ANE

Odjedanput, ta mačka je vrisnula: „Jao, eno ga Tom Džons!“ i, zaista, bio je to Tom Džons, ali šta ima veze, mislim, kad već drži svog čoveka za ruku u

Posle je opet vrisnula: „Eno ga Džordž Lenon!“ pa zatim: Jao, je li ono Stiv Mek Kvin? — i, zaista, bio je to Stiv Mek Kvin, pa šta onda?

Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA

Ljubica oslušnu... Šta se to čulo?... Vrisak... Ali otkud, od čega ?... Neko je vrisnuo, uplašio se... Ili je to ona vrisnula ?... Da li je to bio njen glas?... Ona se jedva diže, i lagano pođe selom kroz mračne i krive sokake.

Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE

— Ja. — A jesi znala da je on, kad si ono vrisnula? — Jesam. — Pa šta si, bolan, vriskala! Znaš da je on stidljiv. — E jes, da znaš kako je to. — Ne znam, baš.

Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ

Mogli su produžiti svoj besmisleni razgovor. No on je vratio. Zahvatio je šakom vodu i sasuo joj za vrat. Ona je vrisnula, ciknula, ponovo kikotanje i smeh, kao da je ova zemlja naglo opustela i niko drugi osim njih dvoje nije ostao u životu.

Popović, Jovan Sterija - ROMAN BEZ ROMANA

»Ja bi se uplašila«. »Ja ba vrisnula«. »Ja bi pobegla«. Kako vam je god volja, plašite se, vrištite, begajte; ali agina kći nit’ se uplašila, nit’ je

Olujić, Grozdana - SEDEFNA RUŽA I DRUGE BAJKE

Uzalud je, kasnije, lupao glavu da li je u takvom jednom trenutku nahrupila majka na vrata i vrisnula od iznenađenja. Ali, zna da je Micko, odjednom, iščezao i nije se vratio nikada više...

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti