Danojlić, Milovan - NAIVNA PESMA
i jezgrovito, dok banalno stihovanje: Za stručnjake kod nas gudi Izuzetna konjunktura, Najviše se traže ljudi Vrli znalci procedura ne trpe ni tekući oblici humorističke poezije.
Popović, Jovan Sterija - RODOLJUPCI
Da gledimo da i druga sela popale, bar će posle lepša biti. ŽUTILOV: Pre toga bila je bitka na Tomaševcima, gdi i je vrli Knićanin strašno potukao. No bitka alibunarska poremetila je srpsku hrabrost.
Radičević, Branko - PESME
Je l' sretniji kogod od meneka?“ Tako zbori detić ovaj vrli, Pa dovati sa zemlje jerove, Pa i ljubi, pa i sretan grli, Pa još zbori reči ovakove: „O jerovi, moji sokolovi,
viso, Ka meni amo kako sjaješ lepo, Mene(k)a oko mlado nije slepo, No vezana mi stoji laka misô; Tebika stiže oka vrli plamen, A prekovana misô je o kamen, O kamen sinji tužna, bedna, gladna, A rana joj je zemljičica ladna, O, zemlja
23. I tad smisli detić vrli Da se čega boljeg maši, Kad mlađano što ogrli, Da se nema šta da plaši, Te ulice sve prokasa, Na tu Lizu dok
Kostić, Laza - PESME
Ej, ponositi, vrli brale moj! obiđi ti i malo lošij' boj! Jer čekajući takog dečka ti, sva pasma će Ti glađu skapati: toliko dobar junak,
Tešić, Milosav - U TESNOM SKLOPU
Glasniče vrli blagosnih vesti, snesi nam s Bola, jer nam se sniva, poslednju rumen utrina, njiva. Donjega hora antifon grune,
Ilić, Vojislav J. - DEČJA ZBIRKA PESAMA
NA GROBU VOJVODE DOJČINA U SOLUNU 1 Po svetim poljima otadžbine moje Mnoge svete humke rasturene stoje, Gde vitezi vrli u danima slave Položiše glave.
Domanović, Radoje - MRTVO MORE
zahvaljuje premilostivom Tvorcu, koji milošću svojom otkloni veliku bedu od našeg naroda i dade ozdravljenja tebi, vrli naš državniče, da nam dugo poživiš na sreću naroda i ponos zemlje! — završi govornik, a hiljadama grla uzviknu: — Živeo!
Ministar predsednik istupi jedan korak još napred i otpoče: — Vrli stranče, tvoj dolazak u našu zemlju istorija će zabeležiti zlatnim slovima, jer taj znameniti dolazak čini epohu u
I baš sad, kada padosmo na tako srećnu misao, kao da se i Bog smilova na nas, te nam posla tebe, mudri i vrli stranče, da nas povedeš i spaseš bede. Mi te u ime svih stanovnika molimo da nam budeš vođ, pa kud god ti, mi za tobom.
Jovanović, Jovan Zmaj - DRUGA PEVANIJA
S Bogom, tiče milopojno! S Bogom, gòndže uzorito! S Bogom, srpski vrli sine, S Vogom, Mito! Ja mnidijah: ti ćeš meni Ono krajnje „S Bogom“ reći, Al’ ti, brži, brzo svrši, Ostavi nas
I ja tebe, vrli sine, Kad bih sada u pônoći Po imenu tvome viknô... Da te viknem, vrli tiću, Da te viknem: Petroviću!
I ja tebe, vrli sine, Kad bih sada u pônoći Po imenu tvome viknô... Da te viknem, vrli tiću, Da te viknem: Petroviću!
»Javor« 1888. ZAŠTO JE DANIČIĆ PROMENIO PREZIME? Zašt’ je Đuro, vrli Đuro Za mlađanstva prve rose Uzô na se novo ime, Daničićem nazvao se?
A „Danice“ našeg Vuka, One knjige tako male, Zar te nisu nove staze, Nove pute obasjale? Pa de, zašt’ je vrli Đuro Za mlađanstva prve rose Uzô na se novo ime, Daničićem nazvao se? Danica je bila neka (Pripomozi, mašto moja!
Ljubni stablo, Dojčine mu, Sisni dojku, sine vrli: Svaka grana srpskog stabla Tesli tepa, Teslu grli. Beograd je danas srećan, Rukujuć’ se srpskom dikom, I
Nas obleću tvoje duše Zraci bogodani Kad smo bratski zagrljeni I na pravom putu Vrli i valjani. Ti nam širiš krila nadi, Oče Srba mladi’! Ko te ne bi dikom zvao, Slavu ti odavô!
glađu paćenim Oj, kneginjo Stano, celog Srpstva diko, Oj, kneginjo Stano, crnogorska hrano, Ti anđelski stvore, vrli dobrotvore, Ti ga umeš dati — poklon obilati!
Oh, žalosne kobi! Oh, udesa ljuta — Kad se vrli klone Hudima sa puta. 1883. MARIJA TRANDAFIL Bog joj dade blaga zemaljskoga A uz blago srca milosnoga, Bog njoj
Todorović, Pera - DNEVNIK JEDNOG DOBROVOLJCA
Zagledaj, na njegovim starim grudima zacelo ćeš naći ne jedan ožiljak od rana u boju dobivenih. Ali Moskov je pobedio. Vrli kavkaski gorštaci, posle duge i junačke borbe, podlegli su.
Između ostalih s naše strane tu pogine od čerkeskih noževa i moj dobar poznanik i vrli drug ruski potporučnik Štrobinder, s kojim sam neko vreme zajedno služio kao četnik u Protopopovljevom dobrovoljačkom
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3
Jedan pas ležao je pored izvora i dahtao. A u susednom dvorištu vrli su žito. Odatle su dopirali povici i čuo se šušanj slame ispod konjskih kopita. — E-e-e-ej, nane!
Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
Nevinost često pod nepravdom strada, Vrli se gaze, zlost i porok vlada. — Tako nas život svakog poji redom Bedom i jedom.
Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ
Kaže da sam se zarekao da ću sedam noći prespavati u otvorenom grobu punom trnja. Nekoliko meropaha, koji su danas vrli manastirsku pšenicu, upitaše me da li je to tačno. Odgovorio sam da jeste.
Ilić, Vojislav J. - PESME
NA GROBU VOJVODE DOJČINA U SOLUNU 1. Po svetim poljima otadžbine moje Mnoge svete humke rasturene stoje, Gde vitezi vrli u danima slave Položiše glave. 2.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
“ „Ono junak bijaše Sekula sestričiću, junak jedan vrli, brke imal do ramena, kopjem Turke prometival“. „A on junak gdo biše mlado momče golom sabljom na duratom jednom, prik'
vrengija vreteno drva šimširova — vreteno od šimširova drveta vrime — vreme vrli — naprasit, strašan vrći — metnuti, baciti vrh (drugoga) — povrh, preko (drugoga) Vrhbosna — kraj oko izvora reke
Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU
DOBRA LOZA Svu lepotu izgubi — vrli koren osta mu čestit, s rodom nasporan! Svirajka mu se zdruzga, — ali majstorija sviranju u njemu osta!
zgled, Telesnoga stasa zglavke, te kažite, Koji je bio koji junak, vojak, vojvoda li, Prosjak, il' mu na glasu kmet, I vrli boljarin bogat?
Z. Hram u Iliriku Jedan čovek onde imenom Leontije bijaše slavan na glasu vrli hristjanin. Razbole se teško do smrti, da se već nije više uzdao tome da ustane s postelje ili da ozdravi i svi ga već
U velikoj tafri pompašni na glasu ljudi osobiti bili su vrli vitezovi na boju, te sotoga su prozvati vrli i slavni tušteni narod.
U velikoj tafri pompašni na glasu ljudi osobiti bili su vrli vitezovi na boju, te sotoga su prozvati vrli i slavni tušteni narod. Niti ima na svetu više koga roda, koliko taj slavenski bez čisla mnogi narod štokud rasejao se.
I ostaše manja gospoda, jerno po knezu Lazaru i zemlju već svoju s gradovi pogubiše. I taj otac Maksimov Stefan vrli na glasu vitez bijaše osvestan, mudar i junačan eškile, friško se okreta pravi vojinik, tako da mu ne bijaše para među
Ostao odrpat i puki siromah. Danas zdrav, čitav, veseo, frišak, razgovoran i pošten, čuven i viđen, mlad i zelen, vrli junak leventa i kicoš, al' sutradan, umalo li potom, hud, nevoljan, bolestljiv, sakat, trom, brižljiv, tužljiv, ukoran,
ja videti moga brata Ćesarija hubava, krasna i lepa, svetloga, onakva kakav mi si se mnogo put na snu ukazivao brtski, vrli ljubimče!« PAKAO SAMOĆE Opet u mrtvilo večito pasti!