Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
— Ti si se ponašâ kâ pravi čovik! — reče prvi Tetka — i ja ti zafaljujem! I svi počeše hvaliti Vrtirepa. — E, daklenka šta ćemo sadak? Jevo već dvanajst uri. O oficijama i drugim službama ne može biti ni govora.
među vojnicima, pa ga stade tražiti, a kad ga nađe, ižljubi se s njim, i smjesta ga postavi za glavara lijevom krilu, a Vrtirepa metnu na kraj desnoga, a sam pred svima.
To dugačko pismo trebaše razaslati u njekijeh dvjesta prijepisa, te su svi osim Vrtirepa pisali po cio dan, Bakonja nauči naizust sav cirkular, od riječi do riječi.
To je Brnu mnogo uznemiravalo, ali ne smjede opomenuti pakosnog Vrtirepa. Drugi inokošnjak, Srdarina, jeglenisao je sa Škeljom.
— reče Vrtirep. Srdarina pođe k njemu sav nakostriješen. Tetka se uputi da razdvoji Vrtirepa i Srdara. Naćvar, Blitvar i duvalo opet se zatvoriše. Bakonja škrgućući zubma, strča i izvede oca iz dvorišta.
— reče duvalo. — Da čujemo! — reče Tetka pretječući Vrtirepa. — Najposli, zar ne bi bilo veće zlo da su zapalili manastir i nas pobili!?... Štij fra-Brne!
Svi zagrajaše. Duvalo i Blitvar stadoše uz Vrtirepa, „koji najposli ima dirita da kaže šta misli“. — Neka sluša do kraja! pa neka onda govori! — reče Tetka.
Već uoči pomenutoga dana dođe osam fratara, među kojima bješe Vrtirep, Žvalonja i Pinjeta. Tetka nagovori Vrtirepa da se izmiri s Naćvarom, na što Vrtirep odmah i pristade, po svoj prilici zato što mu je brat bio dužnik Naćvaru, a