Dučić, Jovan - PESME
Teška je, beskrajna, večna tuga njena Na domaku noći, tišine i tame. Pred vrtovima okean se pruža, Razleće se modro jato galebova; Kroz bokore mrtvih docvetalih ruža Šumori vetar tužnu pesmu snova.
Dokle bolno šumi iznad tamnih voda Tiha pesma sfera u dubini svoda, I pod vrtovima dok umire plima. A kad progovori, u toj noći, gde se Bude samo slutnje, taj glas njezin ima Neveseli miris večernje
Suv potok kraj kog mrtvo ćuti, Bez glasa i bez prama dima, Seoce; samo zlatom žuti Tikva po vrelim vrtovima. Sve žega mori kao čuma; Dolina puna nemog straha; U polju nasred belog druma Veštica diže stub od praha.
PESMA To je bilo dok ona beše najlepša i najtužnija žena u mračnom Eskorijalu; to je bilo obično u duge dane, u vrtovima gde su živeli suncokreti, puni bolne nostalgije.
Crnjanski, Miloš - Seobe 2
za kojom su uzdisale gospože serbskih komersanata, za koju mišljahu da je ostrvo blaženih, sa mramornim palatama, vrtovima i ulicama, po kojima trče krasivi belci, igrajući na kopitama, i ona je bila puna laži.
su žene, kad bi dan prošao i noć se spustila, preuzimale, i razgovor, i uživanja, iza osvetljenih prozora, po kućama, vrtovima, paviljonima.
Munje su još bile česte i grmelo je još, ali je kiša bila pri kraju. Tišina je bila gluha inače, u vrtovima duž aleje kud je prolazio. Čuo je samo, iznenada, iza leđa, neka kola, koja su jurila, nekud, besno.
Lalić, Ivan V. - PISMO
je letu pedalj do zenita, A hlorofilu aršin do rasula U metastazi žutila i ruja, Tamnije kada zelene su boje U vrtovima, a strnjika suva, Tamnija donja amplituda bruja Vetra što obnoć u vremenu duva.
Crnjanski, Miloš - Lirika Itake
Oni su neiskazano bledi i vitki, očiju beskrajno mirnih i mutnih. Tri dana sam proveo sa njima po starim vrtovima iza zvezdarnice, na dnu pozorišta, uveče na ulici, slušajući njine blage, umorne glasove.
Ipak, ja sam ovde, umoran i prokisao, samo zato da vam javim da se, već jednom, opet setite večnosti. U ogromnim ovim vrtovima i širinama, pod granjem mokrim, koje znam da je počelo da pupi, ovde gde je Pariz najlepši, zastajem da vam javim – pre
Tu je more bilo plitko i duboko plavo. U vrtovima je cvetalo cveće i ležali su grudobolni mornari. Onog koji je rođen da ljubi, razveseliće more, ako ga je prešao, bićem
Danojlić, Milovan - KAKO SPAVAJU TRAMVAJI I DRUGE PESME
Ulica je pusta odavde do Tahita. To je vreme kad se čak i tramvaji negde skrase I kad besposleni vetar po vrtovima skita. Nogu pred nogu, pa sve preda se.. Izgleda, nečega seća se...
Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE
Teška je, beskrajna večna tuga njena Na domaku noći, tišine, i tame. Pred vrtovima okean se pruža; Razleće se modro jato golubova; U bokoru mrtvih, docvetalih ruža Šumori vetar tužnu pesmu snova.
Miljković, Branko - PESME
Svet pretvoren u vreme otet zlome zmaju Mirovanjem vatre i bolne nejasnosti. Grade Nema osuđenih noćas svi sanjaju U vrtovima gde raste nepovrat i paprat, i nade Nema, ali nema ni straha od zmije Pred vratima iza kojih prostor gnjije.
Čajkanović, Veselin - REČNIK SRPSKIH NARODNIH VEROVANJA O BILJKAMA
objašnjava podatak iz okoline Bjelovara: »oko 1860. godine smatralo se da djevojke moraju saditi trandovilje u svojim vrtovima jer će se prije i bolje udati, a neće ih ni ostaviti momak kojeg su već izabrale« (ZNŽOJS, 43, 1967, 142).
Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ
ti i dalje ostao velikomučenik, a ja recimo samo običan mučenik ili čak malomučenik, opet bih ja tebi smetao u edenskim vrtovima, uvek bi se našao neko među tim rasejanim svecima ko bi slučajno grešio, pa bi se stvarala zbrka za vreme rajskih