Upotreba reči vuje u književnim delima


Jakšić, Đura - JELISAVETA

KAP. ĐURAŠKO: Lepa, i nije — već kako kom, (U sebi.) Al’ meni pamet zane nesrećnom! BOŠKO: Da — al’ en’ i Vuje! Vujo zacelo ne zna lagati, A laže l’ pesma, on će kazati. Vujo! Hej Vujo! Ma ču li more, ne ogluvio!...

VUJO: Mesište mi je, đeco, žilavo, — ne dâ ga bog ni imenjacima mi u gori žvakat... BOŠKO: Ha! ha! ha! gle Vuje ti! Međer i vuk se ume šaliti? BOGDAN: Pa kako, Vujo? De pričaj, kako još?

Kočić, Petar - IZABRANA DELA

— Ideš li, rode? — viknu opet i nesvjesno se obrnu, ali ne bijaše ni krave ni Vuje. On držaše samo komad privuze u ruci. Kapu mu strgli vjetrovi i odnijeli, a opanci mu negdje spali i ostali u snijegu.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti