Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
nogu do koljena; salećeše u bogatu Mačvu, te padoše nasred Prnjavora, na bijele Krsmanove dvore, baš Krsmana kneza Vujičića. Tu izlazi ljuba Krsmanova, izlazila, pa je govorila: „Ja dva vrana, dva po bogu brata, jeste l’ skoro sa Cera planine?
Jeste l’ vid’li moga gospodara, a Krsmana kneza Vujičića? Jeste l’ vid’li Valjevca Jakova, ta Jakova, srpskog komendata? Je li došô Valjevac Jakove? Je li došô i doveo vojsku?