Upotreba reči vujom u književnim delima


Glišić, Milovan - PRIPOVETKE

— Ponesi ti! — reče mu pop. — Zajedno ćemo... Hajdemo! Pošo, odoh ja. I pop Mića ode s Vujom u selo da čita nekakoj babi molitvu.

Kad bi pored vajata, sukobi se s Vujom, koji u taj mah bahnu iz mraka pred nju, pa, ni sam ne znajući zašto, upita je: — Hoćemo li, dušo, spavati?

Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR

Ali, treba da se upoznamo s ovim ča-Vujom. Po spoljašnjosti svojoj Vujo predstavljaše neku neobičnu silu, koja ne zna ni za kakve prepreke.

A Đurica, pretrčavši s Vujom (ostali pomagači raziđoše se na razne strane) preko ulice i potoka, dohvati se šume, pa se u njoj oseti onako isto, kao

ne htede da joj kaže da takvo venčanje ne bi ništa vredelo, no razmislivši uvide i sam da je najbolje dogovoriti se sa Vujom. Pa umesto da je vodi na novo sklonište, okrenuše oboje niz polje ka Brezovcu.

XIX Kad je Đurica poharao bistričkoga mehandžiju, nije hteo posle pohare da se sastaje s Vujom, no mu je samo poručio da je posao svršen uspešno, da su našli novaca više no što su se nadali i da će odmah da udare

Trebalo je razdeliti novac jatacima, ostaviti što i majci, pa onda uzeti Stanku i, pošto naredi račune sa Vujom, krenuti se na put. Zora već zabelela, a on, posle ovolikih zločina, još nije ni trenuo. Morao se negde odmoriti.

Jakšić, Đura - JELISAVETA

(Sa Vujom ulazi jedan perjanik sav u ranama.) KNEZ ĐURĐE: Šta je? Šta bi? Moj sine ranjeni! Al’ što ja pitam šta je, kako je,

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti