Ćopić, Branko - Čarobna šuma
buljuk dječaka magarci vuku, kažu — zemlju Dembeliju; kočijaš jarac, bradati Giga, svakome usput značajno miga. Vučica ide čupavog lica, nečijim tragom oprezno njuška. Prošla je mala Crvenkapica. Starino lovče, gdje ti je puška?
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
(Svraka i rep ka njoj) 140 — Vije kâ vuk, iđe kâ vuk, kolje kâ vuk, dlaka kâ na vuku, a vuk nije? (Vučica) 141 — Viče: „Pođʼ-pođoh, pođ-pođoh!“, a pa jednom mjestu sjedi?
Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE
rodi vučica vuka, svemu svijetu na znanje a đetetu na zdravlje.“ Obeseli se otac i hoćaše u put da se dijete krsti bojeći se smrti,
Petković, Novica - SLOVENSKE PČELE U GRAČANICI
U drugoj strofi „Vuka I“ tvrdi se: „Mati me nije kao vučica jezikom umila.“ Međutim, u desetoj je obrnuto: „Kao vučica ti mi umi jezikom vid.
U drugoj strofi „Vuka I“ tvrdi se: „Mati me nije kao vučica jezikom umila.“ Međutim, u desetoj je obrnuto: „Kao vučica ti mi umi jezikom vid.“ A onda u poslednjoj: „Nit vučica mi umi vlažnim jezikom vid.
“ Međutim, u desetoj je obrnuto: „Kao vučica ti mi umi jezikom vid.“ A onda u poslednjoj: „Nit vučica mi umi vlažnim jezikom vid.
dahom prenuo bih se; tad daleko Ugledao bih strašnu sunčanu kuglu da gori58 Majka čoveka-vuka koja i jeste i nije vučica, kod koje nalazimo jasne tragove božanskog i za koju se vezuju reke u gori, to je već dovoljan skup nagoveštaja da nas
njene zaštitne, tamne i vlažne utrobe, sukobljava se s plamenim suncem, koje sažiže i koje izaziva „zavist i stid“ („Kao vučica ti mi umi jezikom vid [...] I pokloni mi Njega, Sunce, i s Njime zavist i stid“).
Petrović, Rastko - PESME
Mati me nije kao vučica jezikom umila Ni dopuzih do njene dojke pijan od svetlosti Pa ipak pogledom svojim bola pitomost moju je ubila Il
Kao vučica ti mi umi jezikom vid I mračnu prugu besa niz divlju ovu kičmu I pokloni mi Njega, Sunce, i s Njime zavist i stid Godina
ne sklopiv oči pred Tajnom Ne pitav za stid njenu u Objave mi zvečju Kada bih svakim stihom vraćao sebe u dom Nit vučica mi umi vlažnim jezikom vid Nit mračnu prugu besa niz ovu večnu kičmu da spremi me za Sunca oganj, sa njim na zavist i
Nit me je mati, ko vučica, jezikom umila, Nit dopuzih do njene dojke pijan od svetlosti; Pa ipak, pogledom svojim bola, potmulost mi je ubila, Il