Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
Nagađali smo. To nam je postala zabavica za dokonog švrljanja gradskim ulicama. Bubuljičavo lice, žućkasta malja, škrofulozne vjeđe pocrvenjele od plača bili su nam
da se ta bulažnjenja lelujaju na nekoj ugodnoj granici, jednako daleko od sračunate laži kao i od stvarnije pomisli. Zabavica za jedne ferije Après moi le déluge!... A možda uopće to nije trebalo započinjati. Ali što se sad može?
Pa ni onda kad je ta naivnost drugima nasušni hljebac, a nama samo estetska igrarija, zabavica mašte. Već sam se bio pokajao što sam izazvao taj besmisleni razgovor, ali sad je bilo kasno.
To da je, štoviše, jedna od najtipičnijih dječjih zabavica mašte. Koliko se sjećam, ja se takvim maštanjem nikad nisam zabavljao. Nikad nisam želio biti bog.
Jedno malo, draškavo osjećanje fizičke ugode, veoma srodno osjećanju na ljuljaški, samo po sebi nedužno — bezazlena dječja zabavica. A koliko li zla znade nanijeti ljudima! Evo kako to izvodim: malobrojne su radosti primitivna čovjeka.