Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI
Umre on, Mita. Ubrzo, iz komšiluka i drugih mahala, počeše ispred naše kapije, u gomilicama i u novo obučene i duboko zabrađene, da promiču žene i idu k njemu, da mu zapale sveću i cvećem ga okite, ali najviše šimširom. Ja nisam hteo da idem.
Rakić, Milan - PESME
I ne videh ništa. Ni daleke gore Zabrađene tankim velom magle plave, Ni ritove mnoge što spokojno gore Kraj obala mirnih nepomične Save. Ti prođe.
Stanković, Borisav - GAZDA MLADEN
Odmah iza nje baba sa materom, a iza ovih čitav red žena, tetaka, strina. Sve u novom, sa svećama, cvećem i zabrađene novim, crnim šamijama.