Upotreba reči zadihao u književnim delima


Ćopić, Branko - Doživljaji mačka Toše

— Tako ćemo najlakše saznati šta je unutra. Evo ga, počeo je da grize džak, i to uprav uz moje lice. Sav se zadihao od posla, u samo mi uvo duva. Moram da zaustavim dah, jer... jer... Oho, evo ga, stao je.

Ćipiko, Ivo - Pripovetke

Pa još je i rano: tek se čvrci bude, i dubrava još vinom ne miriše. Dolazi i župnik, težak, zadihao se, tare znoj sa čela i unilazi ravno u crkvu. Zazvoni drugi i treći put, i započe sveta misa.

Kočić, Petar - IZABRANA DELA

Oblačan, vlažan, težak dan. Svjetlost slaba, mutna; toplina se ne osjeća, iako je ljeto. Stevica se zadihao i umorio od pričanja, pa tromo stupa preda mnom uskim, utabanim putićem, koji se kao isprebijana zmijurina vijuga

Ćipiko, Ivo - Pauci

Gazda Jovo zadihao se i zamorio idući Pješke do kuće, a da se ne zamjeri kleru ni jedne ni druge Vjere, nije sakupljene sveštenike

Čobanče ispi i, otrvši usta rukavom od košulje, prihvati kamen iz kaluđerovih ruku. Pokuša nekoliko puta da odbaci, zadihao se od zora i, pošto kamen baci, pada kao snop na zemlju.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti