Upotreba reči zadimi u književnim delima


Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

— Sad, aga, sad! I odmah se raspretava vatra, te mu se sprema cicvara. Turčin seda kraj ognjišta i poteže čibuk... Zadimi pa — blene... Najedanput, kao da se nečemu doseti, smiče opanke s nogu: — Na — veli - rajo, vodaj mi opanke!

Uđe u odaju da se svuče. Naredi da mu se donese kava. Pa, pošto se preobuče, uze čibuk i zadimi... Kroz ove kolutove provirivahu glave njegovih dušmana.

Popović, Jovan Sterija - IZABRANE KOMEDIJE

Jako se dimi kujna, odgovorim. Šta ćeš, moraš da pokrivaš svoju sramotu; ali od onog doba sve se čuvam da se ne zadimi kujna, pa se ni u samu pesmu ne uzdam. MAKSIM: Moj kume, taj tvoj lek ne vredi ništa!

Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA

Ona se spremi da povuče jače... ali istoga trenutka nešto neobično grunu... zadimi se... gurnu je nekuda snažno, i ona se preturi... Stojan se trže, oslušnu...

Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE

naslonjen na zid mehanski, sedi gospodin Burmaz, oborene glave, ćuti i sluša, samo pokatkad povuče iz trešnjeva čibuka, zadimi i odmahne glavom, pa opet sluša. I mi se načetili, pa slušamo i ne dišemo.

Stanković, Borisav - JOVČA

(Pokazuje na drva): Eno, sve je suvo, sve suvo. I, ako hoćeš, naloži. Naloži, neka se bar zadimi po kući. (Odlazi.) VASKA (diže se.

Ćopić, Branko - Orlovi rano lete

Ne predajem se! Grunu kubura kao grom, zadimi se bojište, izleti štap iz čičinih ruku, a poljar, padajući od straha na zemlju, samo što ciknu: — Upomoć, pogiboh!

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti