Ćopić, Branko - Orlovi rano lete
“— izbeči se on. — Lijepo, velim, ponire pod zemlju kao onaj potočić u Prokinom gaju. — Uhu, brate moj, ti si zagrdio! Kakva ponornica! U Crno more, bolan. — E, sad ću i ja zapamtiti da je Crno, jer mi je danas propisno zacrnilo.