Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI
I, osećajući se kriva, očekujući udarac za to, samo je zaklanjala glavu i mučila se da pred njim ustane. I, ne znajući čime da se izgovori, poče ga moliti: Nemoj, bolna sam!
Stanković, Borisav - NEČISTA KRV
I kao da se rušenjem te kapije, koja je ovamo celu kuću i dvorište zaklanjala, uvek je činila vlažnom i mračnom, cela kuća oslobodi i ispuni svetlošću i sjajnošću, te, onako prizemna, ali okrečena
Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
curice, iskalila bi se na svima u kući kad bijaše ljuta, a Bakonji ne samo što nikad ne reče grke riječi, no ga je zaklanjala u svakoj prilici, i onda kad je njegovo galijotstvo bilo i suviše očito.
Krakov, Stanislav - KRILA
Major je ležao na leđima. Crna grana bagrema mu je zaklanjala zvezde. Nešto se teško nadnelo nad njime. Oči su sijale u mraku. Odjednom se zamagliše.
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2
Na Skadarsko polje stigosmo oko podne. Bio je mutan dan. Neka siva, visoka izmaglica zaklanjala je nebo. Zemlja je bila vlažna. Vojnici su nailazili sa svih strana.
Olujić, Grozdana - SEDEFNA RUŽA I DRUGE BAJKE
A kad bi se momak od svirke umorio, stavljala mu je glavu sebi u krilo, zaklanjala ga slapom kose i čekala da se na pritihlim vodama jezera, kao rumeni lokvanj, javi prvi zrak sunca.