Upotreba reči zaklima u književnim delima


Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje

Nek on meni pokaže crno na bijelo da je taj i taj, pa nek ide kud mu drago. — E, e, žalosti moja — zaklima glavom seljak. — Evo mene moje rođeno kumče ne poznaje. Gleda, a ne poznaje.

Stanković, Borisav - JOVČA

(Još bešnje): Šta si ti gledala, čekala? Zašto je nisi lečila?... Zašto si »majka«? Zašto ti je ona kći?... MARIJA (zaklima bolno glavom, gleda ga gorko, ironično, proplakavši): Kučka je ona, a ne »kći«!

Ćopić, Branko - Orlovi rano lete

Pa da, dobar čovjek. Vidiš ti kako vi imate pametnu učiteljicu. Malo se zamislio pa onda tužno zaklima glavom. — I veliko dijete! Pa da, tako je. Ja sam zaista siroto veliko dijete, bez oca i matere, bez djeda i babe.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti