Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
— Takav je pomalo bio i fra-Anđelo. Gledao sam svijetlo limunovo granje i stare grmove rascvalih oleandera u dobroj zaklonici samostanskog trijema. Vršak vitkog, stasitog libanskog cedra u sredini nadvisivao je okolne krovove.
— Pokosila ih je lanjska zima, bila je jako oštra. Ovi ovdje unutra, u zaklonici trijema, pa i limuni, koji su još osjetljiviji, ostali su pošteđeni. Ali oni napolju su stradali.
kako sa svakim udarcem mirijade mikroba iz tepiha zakađuju njene svijetle trepavice i tek napukle pupove mlade trešnje u zaklonici dvorišnog zida.
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
A selo je daleko dvije ure hoda od mora, iza visokoga brda, ispod krševa, u zaklonici od sjevera, otkud se s protivne strane preko polja tek naziraše pučina.
Dok vjetar huji preko njihovih glava, u zaklonici je tišina; tek kad jači udar vjetra nasrne na grane drugih tankih žbunova što u pukotinama manastirskoga zida rastu,
Kad ostane sama kod kuće, a to je često, pošto posvršava svakidašnje poslove, pođe od kuće dolje u uvalicu i sjedi u zaklonici. Tu, gledajući u otvorenu pučinu, u punome danu, doji svoje čedo i tako joj vrijeme hitrije prolazi, i zadovoljnija je.
Tako je u zaklonici zateče nasami. — Ti uvijek dangubiš! — javi joj se osorljivo. Ona usprene, jer ga nije spazila no kad mu je glas
— Oženio se! Ko zna hoće li već igda na školj svraćati? A što radi ono mlado čobanče što se s njim iza kupanja, u zaklonici, na ispranu žalu ispružena, s nogama u moru, sigrala „muža i žene?
Sutra, u nedjelju, pred veliku misu, Danguba sa dobivenim novcima pokuša sreću na igru „pod nogu”. Ispod sela u zaklonici, krijući se od seoske ronde, sakupilo se njih nekoličak oko njega.
Velike srijede paron Zorzi stoji prislonjen uza stub stare mletačke lože, u zaklonici, te kao i ovaj zastarjeo lav, zubom vremena i posolicom nagrđene glave, što gleda nekamo u more, zagledao se i on u
drugi, u šarenim haljinama, kao sene promiču u vestibulu i ispod arkada; neka ženska, kao pravi simbol tuge, čuči u zaklonici. Kupe se pravovernici na molitvu. U hramu svetlost je blaža, bistrija.
Ćipiko, Ivo - Pauci
Tada je nervozno ginuo za njom. Najednom bi se kao prenuo iz sanjarije i u zaklonici, između širokih razgranina, u onoj prisjenci, razdražen željkovaše za njom ...
Tumaraše dalje selom. Posmatraše male niske potleušice, što se prislanjahu uz strmine, da su u zaklonici od bure i od drugih nepogoda. Između njih beči se pogdjegdje kućetina gospode iz varoši i zasjenjuje im svjetlost.
Došavši k moru, svukoše se razgovarajući u zaklonici između škrapa na pijesku. Ivo uđe prvi. Živo, veliko more ugrožavaše ga svojim uvalama i dubinama, nu zasve privlačilo
nju sa zamrla drveća suvo lišće što šušti kao šum jata ždralova za tihe noći i sve se po tlima stiže, dok se negdje u zaklonici ne smiri... Djevojka pristupi mirno hladnoj humci pod kojom počiva njezin dobri otac.