Nenadović, Mateja Prota - MEMOARI
Uverite se iz toga, što sam vas u države moje primio i zaklonio, a da ću i sad to činiti, to vam obećavam, ali dobar stati ne mogu hoće li sultan poslušati; no opet mislim da će mene
Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
— Teško tebi, stari Ivane — riknu on. — Teško tebi, krove, koji si prvo zaklonio glavu onome zlikovcu!... Od tvoje kuće, Ivane, ostaće kućište, a od naroda iz doma tvoga strašna pripovetka!...
Popović, Jovan Sterija - TVRDICA
) MIŠIĆ (Juci): Kad me tako lepa gospoja nudi, ne mogu odreći. (Sedne.) JANjA (uzme i sam stolicu i tako sedne da je zaklonio Jucu od notaroša). MIŠIĆ: Kir Janja, vi imate vrlo krasnu gospoju. JANjA: Za mene krasno, za drugoga ružno.
Crnjanski, Miloš - Seobe 2
Stajao je, onako krakat, viši skoro glavom, pred Petrom, uhvativši ga za grudi. Svojim širokim ramenima, on je bio zaklonio Petra, toliko, da ostali nisu videli šta se među njima događa. Međutim, nije se ništa događalo. Pavle je sav drhtao.
Nušić, Branislav - POKOJNIK
trbuh i zagleda se u tavanicu; Rina se sakrije iza leđa Novakovićevih; Protić seo u jednu duboku fotelju, utonuo u nju i zaklonio oči; Anta uzeo maramu korsem da obriše nos, pa kako ga zabo u maramu, ne diže ga.
Olujić, Grozdana - GLASAM ZA LJUBAV
Muškarac koji se odmakao u stranu i svojim leđima zaklonio ženu bio je moj otac. Tu nije moglo da bude sumnje: i sa sto kilometara udaljenosti prepoznajem njegove dvometarske krive
Popović, Jovan Sterija - ZLA ŽENA
i PERSIDA PELA (sama, u Sultaninim aljinama obučena, na glavi ima šešir, ispod kojeg vidi se cvet, koji joj polak lica zaklonio. Malo zatim PERSIDA). PELA: Ovakovog stra otkad sam živa nisam prepatila.
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1
Ali ako otvore paljbu? — pade mi na pamet i zadrhtah, gledajući gde bih se zaklonio. Onda potrčah do one ograde, preskočih je, trulo prošće zapuckara, i ja se bojažljivo okretoh. Nigde živoga stvora.
Jakšić, Mileta - HRISTOS NA PUTU
I sve je to gorelo i plamtelo, sijalo i treptalo raznobojnim sjajem tako da je starac zaklonio rukama oči i obrnuo glavu. Car se smešio od zadovoljstva.
Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE
ZVONAR Spušta se tiho veče. Po celom nebu rasklopio se široki beličasto-sivi zastor od lakih oblaka, pa zaklonio zaranke sunčeve. Vazduh je nepokretan, tih, kao opčinjen. I grad se neobično ućutao.
Stanković, Borisav - NEČISTA KRV
Metnula korpu na glavu, te joj svilen peškir, prebačen preko korpe, svojim krajevima zaklonio celu glavu, i valjda zagrejana od one vreve, graje iz čaršije, svaki čas naviruje ovamo i viče: — Hajde, snaške, već
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
Glavom je svijeh nadvisio, a grudima bi zaklonio dva osrednja čovjeka. Pod orlovskim nosom strše mu brčine sijede, debele.
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
„Silnom“ lovcu Silan lovac, kraj mu jadu nema: Na lisicu pušku naslonio, Za pećinu glavu zaklonio; Kad udari, za mnogo ne mari, Kada puca, njemu srce kuca, Kad promaši, malo se uplaši, Kad ubije, od krvi se krije!
Oj, mili junače i junački sine, vala i ejvala! Zemlja ti dala, pomogo ti gospod Bog i sveti današnji god. Zaklonio te svake muke i dušmanske ruke, đavolske oblasti, tijesnoga sokaka, bijesnoga Bošnjaka, rđava puta i Turčina ljuta,
koja se svađa džabe i onoga Pere, koji se s njima dere i đeda koji te zlo gleda i misli, boji se velikijeh protisli. Zaklonio te bog velike planine i lugova, rđavijeh drugova i onoga koji se svakome ruga, ne boji se ni druga ni ljudi, — ubile ga
Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA
Mesec se našao između tih stanovika i Sunca, i zaklonio im ga. „Takvo potpuno pomračenje Sunca traje, po pričanju očevidaca, svega minut dva.
Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE
Zajecao je Mitar muški, snažno, i maramu za taj slučaj spremljenu potražio, te s njom uplakane oči zaklonio. Samo što ga dugo nisu tamo ostavili, jer su telo, pošto su ga spremili, u mrtvačnicu morali da prenesu.
Inače, ceo svet ćuti. Svaki se zgrčio nešto od kiše, koja neprekidno pada, a nešto i zato da bi se bolje zaklonio iza kakvog drveta ili u kakvoj jaruzi. Najedanput nešto zašušta kroz granje, i silno udari u zemlju.
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
Jedan je bio osvijetljen slabom svjetlošću ispod zelenog abažura. Mjesečina je obasjavala tu stranu ulice. Zaklonio sam se u sjenu kapije preko puta.
Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR
Ali ne mari: videću ga ma gde...« — Pomoz’ Bog, Stanka! — Viknu neko ispred vrljika, za koje se dotle beše zaklonio. Ona podiže glavu i oštro pogleda Sretena, koji joj beše pošao u susret, ali videvši ovakav pogled, zastade na mestu
Petković, Vladislav Dis - PESME
Luč nevolja stalno bukti i budućnost plamen liže, Dim zagušljiv, mutan, truo, nebo mi je zaklonio, I čađ pada, i figure i konture razne niže, I ja stojim i posmatram garež što se nakupio.
Tesla, Nikola - MOJI IZUMI
iznenada rastuži i da s mukom traži objašnjenje, a mogao je da shvati da je do toga došlo prosto zato što je jedan oblak zaklonio Sunce.
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
Dok su ribari posvršavali posao, ja sam se zaklonio u hlad i podao se nebrizi. U odmacima, piljeći ispred sebe u svježu pučinu, dopiraše do mene njihov razgovor.
Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)
Metnula korpu na glavu, te joj svilen peškir, prebačen preko korpe, svojim krajevima zaklonio celu glavu [. . . ]”. 112 Peškir, naravno, nije mogao zakloniti celu glavu; to Magda ne bi smela dozvoliti.
Jakšić, Đura - STANOJE GLAVAŠ
Samo pogledaj!... Kao pupoljak skoro ukinut Što spušta svoju meku glavicu U vreloj ruci mâzne neveste, Zaklonio je sjajne zenice, Da ga ne peče ljubav plamena Što ga iz sunca zrakom udara...
Ćipiko, Ivo - Pauci
On se zagleda u zelena konjica što je proletao s trsa na trs, dok se nije zaklonio iza lišća, a ona gledaše uto u njegove jake ruke... I podulje ostadoše tako, k'o veoma zabrinuti zbog nečega.
— Jesi li okisa? — upita ga razblaženo. — Nisam, zaklonio sam se, — odgovori on i uniđe za njom u kuću. * Letošnja jamatva bila je još slabija od svih pošljednjih godina.
Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ
Konji brste lišće kupine i otkidaju vrškove mladih travki. Lauš se izmakao od gomile, zaklonio se za stenu, umočio je svoje mlohavo telo u vodu, trlja dlanom ispod vode uboje i otekline na zadnjici, što su tu izbili
Milanković, Milutin - KROZ VASIONU I VEKOVE
Ono izgleda, otprilike, ovako. Crna ploča našega Meseca, koji je zaklonio Sunčev lik, kao da lebdi, teška, u prostoru. Optočena tankom ružičastom pantljikom, a, sem toga, uokvirena svetiteljskim
Nušić, Branislav - AUTOBIOGRAFIJA
eto ovako! — i tu nas povrsta u jednu liniju, Živka, Sretena i mene. — I onda, kao što vidite, glavati Sreten zaklonio je ovoga maloga i svetlost Živkova ne može da ga obasja, te usled toga nastaje pomračenje Meseca. Je l' razumete?
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
Tamo, sine, dobre sreće bio! Bog te zdravo i mirno nosio, od dušmanske ruke zaklonio, grdne rane i ruke dušmanske! I krepka ti desna ruka bila! I oštra ti britka sablja bila! Slobodne ti oči na Turčina!
Pođi, sine, pošô u dobri čas! Tamo sine, dobre sreće bio! Bog te zdravo i mirno nosio, Od dušmanske ruke zaklonio, grdne rane i ruke dušmanske! I krepka ti desna ruka bila! I oštra ti britka sablja bila! Slobodne ti oči na Turčina!
čelenaka, a trin’esto noja tice krilo, pa se krilo na čekrk okreće, te kazuje koji vjetar luše; a putalj ga glavom zaklonio; neobičan junak pogledati. A ostalo kićeni svatovi“.
čelenaka, a trin’esto noja tice krilo, pa se krilo na čekrk okreće, te kazuje koji vjetar puše; a putalj ga glavom zaklonio, neobičan junak pogledati; — ono ti je Stojan Jankoviću, ono ti je stari mejdandžija, ljuta, brate, pod kamenom