Tešić, Milosav - U TESNOM SKLOPU
Prvome danku nikojeg brata, nikoje sestre. - Brukom, po lagi svetina gilja. Zamiru slike, senke i zvuci. Pogledaj, Blagi, kudelje magle, tmurne vidike. Svaka je stopa zverinja loga.
Velmar-Janković, Svetlana - DORĆOL
ljudske unutarnjosti: zato se trudio, sve predanije, da u pevanju gotovo uvek dostigne onaj trenutak kad slušaoci zamiru jer hod sopstvene sudbine počinju da prepoznaju u opevanim sudbinama.
Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)
Svetlosti koje se pojavljuju i zamiru na nebu, na vodi, i uopšte u predelu, retko kad promaknu njegovim likovima. Evo šta u jednom trenutku zapaža, recimo,
Štaviše, pažljivom čitaocu neće promaći da se na više mesta čas kada čula zamiru oblikuje kao jedna vrsta junakove smrti, nasuprot času kada su ona sva ustreptala i junak je vaznesen u jedno posebno
Todorović, Pera - DNEVNIK JEDNOG DOBROVOLJCA
Činilo se da svakom od njih zamiru na usnama ove reči: — »Ono vajde nema od celoga ovog našeg posla. Možemo mi i svi izginuti, pa opet ništa neće pomoći.