Upotreba reči zamorna u književnim delima


Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1

Na licima ljudi ogledala se zamorna primirenost, kao posle neke strašne oluje, u kojoj se mogao i život izgubiti. Posle toliko vremena danas su prvi put

Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR

će sad s pisarom, a konj mu je osedlan — umeša se pandur, koji ostaje u kancelariji, da bi tako sačuvao svoga konja od zamorna puta. — Može na njegovu konju... — Pa dobro, kad je već osedlan. Neka izvode konje!

Božović, Grigorije - KOSOVSKE PRIČE

Pomolio se Bogu, poklonio Svetomu Petru, pa sad povraća dušu i od zamorna puta i od dugih petrovskih posta... Niko nema puške, niti za nju mari.

Milanković, Milutin - KROZ VASIONU I VEKOVE

Sa Grcima razgovaram francuski ili nemački, sa našima Srpski. Zamorna je stvar služiti se u isti mah sa tri razna jezika, naročito kad ti misli beže na drugu stranu; moje su letele bez

Petrović, Rastko - PESME

ruke nadute, i ne pogledah u dom: Svežina jedina tada postade brižni šlem, Protivu dana koji poda mnom i sada čeka Kao zamorna duboka reka.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti