Upotreba reči zamorno u književnim delima


Danojlić, Milovan - NAIVNA PESMA

Na francuskom, razume se: na kojem se drugom jeziku uopšte može pisati i govoriti? Da bih izbegao zamorno obrazlaganje svog odnosa prema stranim jezicima, da ih ne bih zbunjivao i sablažnjavao, predložih da napišem pesmu u koju

Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba

(Samo, to katkad postaje pomalo zamorno.) Jer, što je u stvari ljubav? Naprosto omjer psihičkih snaga između dvaju pripadnika raznih spolova!

Da sjedim na njegovoj obali. Jer biti u njemu, učestvovati u njemu, to je previše zamorno. Ali neka ono ipak traje. Neka samo traje, neka promiče mimo mene. To je prijatno. * Stvarno, ne želi se život.

Ćipiko, Ivo - Pripovetke

pokrio kabanicom sebe i nju, i tako ležeć, naglo dahćuć prama njenim obrazima, dugo bi stajao i jario se, slušajući njeno zamorno disanje.

Milanković, Milutin - KROZ VASIONU I VEKOVE

Bilo bi zamorno kada bih produžio i sa ovako sumarnom rekonstrukcijom rezultata mojih računa. Cifre zamaraju uvek. Zato ću pokušati da

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2

— dobaci neko. Onda su me uvili u vlažne obloge, te sam se tako malo pritajio. Ali kroz polusan čujem govor, koji zamorno odjekuje u mojim ušima. — Primam... — Pratim... — E, boga mu, ovaj me čovek kao neki demon juri.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti