Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
Pa i ne pitaš?... Stanko obori glavu. — Ne smem! — prošaputa on. — Jesi li gledao košnicu kad zamre?... E, tako je tvoja kuća zamrla!... Onoj sedoj kosi treba vratiti obraz, to ja ne treba ni da ti kazujem!...
Milićević, Vuk - Bespuće
nema posla: rad stao, glad pritisla; zapomažu da im se od kuće štogod pošalje, dok gladna kuća iščekuje pomoći od njih; zamre i ono tužnog veselja nad životom ma kakav bio; zaćute nerodne oranice, zaustave se i prestanu da se okreću vitlovi, dok
On klikće kad opaža u njemu pustoš gdje se širi, nade gdje se lome. I kad sve zastane i zamre, kad nastane u njemu jedna čudna mrtva tišina, on osjeća u sebi njegovo zadovoljno disanje.
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1
Najzad pesma zamre, svirka umuče. Vojnici su raspremali šatore i iz jednoga se čulo: — A ti, bre, svu slamu privukao, a ja ležim na
Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE
Tako će i sad... Ali, šta to oni rade ?«... D ete otrča do kraja staze, pruži vratić iza žbuna — i zamre... Ne sme više pomoliti glavu, jer bi je opazili.
Ćosić, Dobrica - KORENI
Odžaci i drveće, i sve što ne vidi, a oseća, gomila se u nelagodnu, žalosnu jezu. — Stani!... Stani malo. Škripa zamre na dnu bubnih opni. Konji frkću, tresu glavama. Grive grebu oči. Jeza gusne krv. Neizdržljivo je.
Ču da Simka zakuka, ali pomisao da siđe i brani ženu brzo zamre u strahu. — Kuću da mu zapalimo! Nek izgori Katićevo gnezdo! — Uzmi slamu! — Daj vatru! S prozora se sjuri staklo.
Velmar-Janković, Svetlana - DORĆOL
njega već nema, tu je samo neko koji oceća kako zaranja u neizvesnost, uobličenu i obezobličenu, bez dna a zamamnu: tad zamre misao i zamire svest, ostaje samo koža, suva i nestrpljiva pod žmarcima, ostanu i zapeti mišići, u dosluhu sa onom
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
Naposletku mašina žešće zaklopota i s njim na pučinu zaokrenu. Zagazi naglo. Dim se suče i kida vazduhom. Cveta zamre. Netremice gleda za njim. Pred očima časom joj sinu bolesni čovek, nejač, kuća i mirni komšiluk.
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3
Svaki peti stoji i gleda kroz otvor puškarnice. Raketla se spuštala brže. Čas svitne jače, pa zamre. Okolni predmeti podrhtavaju. Najednom utonusmo u mrak. Dragan zastade. — Da pričekamo dok priviknete oči... Pst!
Ćipiko, Ivo - Pauci
On se čisto zbunio kad se ona obrnula i plahivo ga pogledala; zamre mu riječ na ustima. Djevojka se mače prama kući. — Neću te pojesti! — poče Ivo. — Znam, — odgovori devojka.
Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ
Moram zatim da naprežem sluh ne bih li čuo sve, pa i kad zamre buka i produži se u tiho stenjanje i cviljenje, ne mogu da se vratim svom spokojstvu, tad me muči radoznalost, hteo bih da
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2
Valjda je to bio poslednji odblesak svesti... Majčine oči lagano se sklopiše, a na ustima zamre poslednji dah. — Svršeno je! — reče lekar i spusti ženinu ruku, koja mlitavo pade pored tela.