Upotreba reči zamuklih u književnim delima


Dučić, Jovan - PESME

Tugu trave putem kud sad ne idemo? Ko zna plač idola pod zemljom? Ko znade Kletvu molitava zamuklih? I rane Nepamćene sreće i prestale nade? I gorčinu jedne suze ubrisane?

Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje

Korak, dva, tri, tišina se oko njega rastupljava kao voda i propušta ga između zamuklih ljudi koji mu, i odviše brzo i spremno, prave mjesta. Stiže tako i za svoj šank, ali ga i tu stiže i zatvori tišina.

Ćopić, Branko - Čarobna šuma

A kad ipak voz konačno krenu, pomuti se sjaj ljetnjega dana, tamo negdje, kraj zamuklih klupa, ostaše nam srca rasplakana. Zbogom školo, zbogom vragolijo, ipak sam te beskrajno volio!

Ćosić, Dobrica - KORENI

Ne vide se garava ždrela odžaka. Zgrušalo se nebo nad Prerovom. Toplo je samo u kutnjacima zamuklih pasa. ...Koža odranog svinjčeta, razapeta na zidu u uglu odžaklije, priviđa se Tolinoj ženi Anđi kao zapaljen vepar koji

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti