Upotreba reči zamukne u književnim delima


Crnjanski, Miloš - Seobe 2

Uokolo, bila je, svud, voda. Najbliži kućeri predgrađa vijenskog bili su na jedno hiljadu koraka. Kad zamukne lavež pasa u okolini, zavladala bi mrtva tišina. Nikakav ljudski glas nije dopirao do lazareta.

Crnjanski, Miloš - Seobe 1

ej, ej... da odmah zatim zamukne, pašući oružje, videvši da više ne zna gde se nalazi, ni kuda ga vode. Bio je stigao do granice zemljišta o kome se

Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje

da zuzuće kao hrušt, krupna majska buba, ali čim spazi ono prokleto ždrijebe, sjeti se Veselice, i odmah se naljuti i zamukne. — Drvenjak zlobni, šta li je samo izmislio, psi mu bradu lizali.

Petrović, Rastko - LJUDI GOVORE

Jedino zato što se ništa ljudsko ne meša svojim glasovima u žuborenje predela u noći. Dovoljno je da čovek zamukne pa da se glasovi prirode dignu oslobođeni a da on sve to nazove: Tišina.

Ćipiko, Ivo - Pripovetke

— zajauče Cveta. Dajem vam sve što imam! — I stade moliti i zaklinjati svakoga ko bi je pogledao... Uneke zamukne. Parobrod se polako obrtao, rekao bi opet će da pristane. Taj zakretaj teši je, — još se nada.

Nastasijević, Momčilo - PESME

Al’ muk tobom sam sve veći. Gluho te u noći ove, u dnevi bdim. I na stopu mi tobom zamukne hod, i muklu putanju grem. VII Lek si, a gnjijem u srcu. Krotinom ćuv to mrzli razjede kam.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti