Upotreba reči zamuče u književnim delima


Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje

mu pred oči tankonogo nespretno ždrijebe i on samo pljunu i opsova: — Dabogda prebio i onu drugu nogu, gad šantavi! Zamuče toga proljeća moj strikan kao da nikad ni pjevao nije.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1

— grmnu potporučnik. — Gospodin potporučnik — pozdravi Tanasije i nesvesno ustuknu još jedan korak, pa najednom zamuče i uzdiže ramena. To ga je konj njuškao po leđima i, kad namirisa jabuke, dohvati Tasu za košulju i razmahnu levo i desno.

Ćosić, Dobrica - KORENI

— Bilo je onako... zato što sam te ja nagovarao. Kad sam bio pijan. One noći. Pa sam posle uobrazio. Ja sam kriv — zamuče, jer ona sklopi oči. Sad joj celo lice ima istu, modrikastu boju. — Pričaj — šapnu ona.

Krakov, Stanislav - KRILA

To major izdaje zapovesti. Čuje se kako njegov prigušeni glas drhti. Potom su drugi pridavljeni glasovi pitali. Pa sve zamuče. I već se grupica htede raskinuti kad se ču hrapavi glas: — Branko, čuturicu! Jedna crna prilika pružila je nešto.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3

Kad su se vratili, naredili su da krenemo. Osećao sam dah borbe. Neko jauknu. „Ćut!“ — viknu drugi i onaj zamuče. Ali žestina udara kao da malaksava. Na istoku je zarudela zora. Išli smo sad življe, da nas ne bi zahvatio dan.

Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU

I taki pak dijete zamuče; više ne progovori Do vremena mu govorljiva. To se je zdesilo bilo u Francuskoj gore zemlji, u gradu imenom Kremonu.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti