Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1
— Kuš!... Ni reči da nisam čuo! — zagrme iz basa potporučnik Aleksandar... Vojnici zanemeše najednom. Samo zveckaju lanci i konji ržu. Ali tada zasvira „povečerje“.
Ćosić, Dobrica - KORENI
Starac se uspravi i učvrsti, prkosan, važan, kao spomenik. — Ide vojska! — maše selak trčeći prema njima. Ljudi zanemeše kao da sad prvi put čuju da vojska ide, kao da je od svitanja ne očekuju, unezvereno se okreću i komešaju u
— Za vas?... Nije. Odlučno odbi da im ma šta više kaže, umorno se spusti pored zida i klonu glavom. Seljaci zanemeše sluteći streljanje. Tola ne savlada suvo, sitno rucanje.
Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR
Dokopa pušku i, kao holuj, ispade pred zapis. — Šta to radite! — viknu on, uzevši pušku na ruku. Seljani zanemeše, kmet najpre skoči ljutito, ali se odmah trže, seti se ko je pred njim i obuze ga smrtno bledilo.
Deca prestadoše igrati i zanemeše, ne znajući da li da begaju i vrište, ili samo da ćute i posmatraju neobična čoveka. — Ne boj se, snaho; ti se kâ da
Sve ovo beše izgovoreno takvim glasom, od koga hajduci zanemeše, zgledaše se, pa ne rekavši ni reči, iziđoše iz hrama zlovoljni i uputiše se izlasku...
Malo zatim zašušta kukuruzovina pred njima i iz nje iskočiše Đurica i Pantovac. Dečaci zinuše od čuda i zanemeše, a drug im ustade i zdravi se sa Đuricom. — Stražarite li pomalo? — pita Đurica smešeći se. — A ja...
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2
Negde njaču mazge i bruji žagor. Komandanti su pojahali. Razleže se komanda „mirno“. Ljudi zanemeše. Čuo se samo topot konja. Komandant se zaustavi prema sredini puka.
Izjutra Kosta razrogači oči i podiže ruke: — A, umre... a, čovek! — pa se zavali na jastuk. Ljudi zanemeše. Nekoji se prekrstiše i rekoše: „Bog da mu dušu prosti!“ Drugi su izišli...