Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE
Ili hoda po polju. Zapjeva slavuj poistiha, pa krepko, milostivno i setno, veselo kao svatovska pjesma, pa tužno kao opijelo.
Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI
, SNZ, s. 42) NOVOROĐENČE — Zaplaka se sužanj, jer ne bi kriv ni dužan. (Vrčević, V.; Novaković, S., SNZ, s. 41) — Zapjeva sužanj kad na slobodu izađe. (Knežević, M. V., ANU, s. 250) ODOJČE — Ište kmeka dva kundeka, ište kunde mande.
Matavulj, Simo - USKOK
Njeko viknu: — Ha, sokole Krcune, ded zapoj, kao što ti umiješ! Na to jasan, snažan mladićki glas zapjeva: „Sve u slavu boga velikoga, A u zdravlje našeg bana Draga!...“ — Punte! Urte! Pojte!
Što je to njima!? Pođoše i dođoše! Pa turiv prst u uho đakon zapjeva: „Priprtiše torbe obramice, Preturiše struke sinjgavice, Granajlije puške dohvatiše, Pa stigoše na Cetinje ravno, Pred
Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
— Marijana, čujete li! Kad joj takvo ime damo, ubio me grom ako će se vaš Nidžekanja ikad usuditi da zapjeva o Marijani. — Bogami ti je ta na mjestu — složi se ikonopisac. — Vidi vraga, svemu li se ovaj Veselica dosjeti.
Zaista, te iste večeri, na pojilu, stric Nidžo, opsjednut svečanom tišinom i sjetnim bljeskom večernje vode, zausti da zapjeva, ali tek što ispotiha otegnu „Ma-ri-ja . . .“ — kad se naprečac presiječe i zaćuta.
Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA
Utom pijevac skoči na korito pak zapjeva: — Kukurijeku, evo je pod koritom! Maćeha poviče: — Iš, orao te odnio! Carev sin čuvši to, potrči brže bolje ka
Čuvši to kokot, zatrepeće krilima i zapjeva: — Kikirijeki-i-i, i to nam u dobri čas! Mi nijesmo čuli, ma eto odozdo uz polje trče i naši psi, valjda i oni nose
Milošević-Đorđević, Nada - LIRSKE NARODNE PESME
“ “Oj Boga ti, Stojko kiridžija, Jest slobodno koliko ti drago!“ Tad zapjeva Stojko kiridžija: “Romanijo, puna li si vuka, Puna vuka i puna hajduka, A još više ljepih djevojaka!“ 125.
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
obrediše vinom dva puta, serdar se digne te dohvati gusle što visjahu ukraj oružnice, otra prašinu š njih, pa zagudi i zapjeva, počimljući pjesmu, kao što je običaj, sa ova dva stiha: „Sve u slavu Boga velikoga A za zdravlje našeg Gospodara...
Onaj prednji i zapjeva putnički, lijepim, snažnim glasom: „Na putu nam dobra sreća bila...!“ „Koga poznaješ od njih?“ upita lagano Marko
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
(Oči) 32 — Dvije grede pune bijelih golubova? (Zubi) 33 — Živa zemlja mrtvom gospodari? (Čovek) 34 — Zapjeva sužanj kad na slobodu izađe? (Novorođenče) 35 — Zemlja zemlju kopa?
Biraj momka nevjerena, daj mi se, daj! Igračica: (Pritrči kome hoće momku, te ga uhvati za ruku, uvede u kolo — i zapjeva): Evo ti se sada dadoh, đidijo, đidijo!
učini se da je star i sa svim gluh, te stane pjevati a sve štapom vrti u naokolo, pa ovako obučen i prevrnuvši glas zapjeva): O đevojko, ružice, ružice! O nevjeste, ljubice, ljubice! Moja ženo, dušice, dušice! Stare babe, groznice, groznice!
Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE
U tom pijevac skoči na korito pak zapjeva: „Kukurijeku, evo je pod koritom.” Maćeha poviče: „Iš, orao te odnio!” Carev sin čuvši to, potrči brže bolje ka koritu
Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
— A šta čini? — pita govedar. — Ruvijan, jeto šta! Zašto iđe sa Srdarinom svakoga dana priko vode? — Dundak zapjeva poskočki: „Tijo, lako, kmetice, Tijo, lako, Jelice, Srdareva dušice, Naša jedra kmetice...“ — Muč! — viknu mlinar.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
u tom pijevac skoči na korito pak zapjeva: — Kukurijeku, evo je pod koritom! Maćeha poviče: — Iš, orao te odnio! Carev sin, čuvši to, potrči brže-bolje ka
Čele se zavukoše, a pijevac pođe malo dalje, dok ugleda careve dvore, pa dođe pred dvor i zapjeva: — Kukurijeku, na divan, caru za inad!
A pjevo pusti lisicu, pa sve pognjavi gigove i tukce. Pa opet zapjeva: — Kukurijeku, caru na divan, caru za inad! To čuje car, pa zavika: — Idite ga nosite u moje hatove i moje konje,
Sluge uzmu pjeva, pa ga ture u hatove, pa odu. A pjevo pušta vuka, pa sve pokla hatove i ostale konje, pa opet zapjeva: — Kukurijeku, za inad caru na divan!
A pjevo pušta mijeh vode, te svu vatru pogasi, pa se izvuče. Pa opet zapjeva: — Kukurijeku, na divan, caru za inad! Kad to čuje car, prasnu na svoje sluge: — Što vi ne učiniste što vam ja
Dubrovnika put Trebinja zimi, i nosio na leđima nekoliko oka kukuruza doma, pa od truda, zime, a može biti i od gladi zapjeva iza glasa da se razabere: Lasno li je pjanu zapjevati, a sirotnoj majci zaplakati, mladu momku poljubit đevojku.
To Dalmatincu nije bilo nimalo pravo, pa čim poturi Turčin gusle, dohvati ih on, pa zapjeva: Puče puška iz zelena luga, I pogodi hiljadu Turaka. — Ma, bolan ne bio, kako će iz jedne puške ubiti hiljadu Turaka?
Slijepac uzme paru, i zahvalivši mu po svom običaju, razmahne gudalom i zapjeva: — Ćera Ture Kraljevića Marka. Onda Turčin: — A more, a! To je pjesma! Hej, mehandžija, daj mu litru rakije.
a on uhvativši nevjestu za ruku zaustavi malo, pa se počne nešto u vas grohot put nevjeste smijati, a nevjesta u šali zapjeva: Kaluđer se grohoće; Jad ga našâ, što hoće! A on njoj otpjeva: Nevjeste ga draže, Da im trebnik kaže.
Ćipiko, Ivo - Pauci
Uto iza njega neko zapjeva; okrene se i zapazi jedno ženskinje razbarušenih kosa, nadlakćeno na prozoru. —Momče, bi li se oženio?
Dakle, neka ga bog poživi! Društvo oduševljeno prihvati zdravicu, mladi kaluđer zapjeva „Na mnogaja ljeta”, ali pjevajući ostade sam, i ućuta, jer fratri nadvladaše svojom pjesmom: „Mnogo lita sritan bio!
Oni ga u zadnju ponudiše i vinom. Istrušiše nekoliko čaša zajedno, pa mlađarija zapjeva, prijateljski ga pozdravi i veselo se raziđe selom. — Dobri ljudi! — mišljaše šjor Antonio, ostavši sam za stolom ...
Razgovarahu o rubaču i porezu i o koječem drugom, dok najposle nadvlada mladićko veselje i nekoliko ih u po grla zapjeva... Dolje, u donjoj strani sela, čula se vika i oštriji glasovi žalba, koji se primicahu gornjoj strani.
— prihvati drugi. I ono mladosti, ne mareći za nevolju ili hoteći da ubije brigu, zapjeva u vas glas: „U se vrime godišta Ostali smo bez ništa!
— Evo ti kako živemo! — potuživši se veli doktor Ivu. — Lijepo! — odazva se carinarski činovnik, i zapjeva jednu bećarsku pjesmu. — Ma'ni! — primjeti Ivo. — Kasno je! — Pjevam iz dosade. — Pusti ga! Blago njemu!
Od vreve odvojila se gomila seljaka okićena vinom; na mahove zastane i zapjeva jednu kiticu pjesme, pa dalje kreće. Općinski čauš, dug, mršav, pušta rakete.
U pristaništu još je malo svijeta; gore u vrhu varoši, gdje seljaci stoje, još na mahove poneko u vas glas zapjeva. Kavana je otvorena, iznutra žamor se čuje, a rasvijetljsni su i prozori od čitaonice, povrh kavane.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
Istog je kvaliteta humor u sledećim stihovima naše pesme Miloš Stojićević i Meho Orugdžić: Puče puška, zapjeva Milošu, Orugdžiću na žalost odjeknu; vrag dogodi, te Meha pogodi.
Ćopić, Branko - Orlovi rano lete
Jesi li ranjen? — Oho-ho-jooj! — ote se Stricu nešto između pokušaja da zapjeva i da zaplače u isti mah. Ležeći na Lunjinu krilu, milovan njezinom ručicom, on se od sreće počeo tako topiti da mu se