Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE
— Petrija, sestro... Ona je dohvati za ruku, posadi je pored sebe, zagrli je, i obe se zaplakaše. Kako slatko jecaju — kao sisančad!
Sremac, Stevan - POP ĆIRA I POP SPIRA
— Teši je prija Makra. — E, slatka prijo, ta kako da ne plačem, od radosti!? I obe prije zaplakaše se sad opet od radosti.
Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
Čak i zaplakaše starci, ali sve onako u tišini, ništa ne zboreći. Tek poslije duže stanke djed se promeškolji na bukovoj kladi, pa će
Iz one skrovite vrtače gdje su, zajednički, ostavili djetinjstvo. Ostavili, a evo ga ni do danas preboljeli nijesu. Zaplakaše zagrljeni kamarati, izljubiše se, a onda umusani djed udari u svoje spasonosno komedijanje i tako ponovo vrati u dvorište
Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI
Klekoše, zabaciše šamije, nasloniše lica po njegovu telu i — odjednom sve, uglas, zaplakaše! Soba, mrtvac, sveće koje su treptale, gorele — sve kao da se pokrenu, diže. Počeše da nariču.
Žene još jače zaplakaše. Ne mogah ni ja više da izdržim. Iziđoh i, gotovo bežeći, odoh, ali ne kući... već odoh lutajući po mahalama, po
Crnjanski, Miloš - Lirika Itake
Zaori se urlik sa Bardanjiola sirotinje bedne i klisura pustih, zaplakaše svaka porodica gola silna slava sa pomodrelih usti.
Petković, Vladislav Dis - PESME
Svirala je. I talasi zvuka Prodirahu tamom i životom: Probudi se svet rođenih muka I bolova; potom Duše naše Zaplakaše Za srećom sirotom. Duše naše Zaplakaše I plakaše. Da li dugo? Za vek ceo? Za rođenje? Pokrov beo? — Nismo znali.
Duše naše Zaplakaše I plakaše. Da li dugo? Za vek ceo? Za rođenje? Pokrov beo? — Nismo znali. Nismo znali Iz te slike Sa očima punim
Kočić, Petar - IZABRANA DELA
I sva se čeljad zaplakaše, zajaukaše. I Reli se grdno ražali, ali se steže, namrači, pa samo suvo uzdahnu i, zanoseći se kao malo u stranu,
Zovi ga, Gavro! O, oče moj sveti!... Jedva Partenija iziđe iz košare. Kad se ugledaše, obojica zaplakaše, zagrliše se i poljubiše, pa onda otreše suze i šjedoše piti. MEJDAN SIMEUNA BAKA Tišina.
To ti je nagrada.“ „O, dobre carevine, krst joj ljubim!“ — lijepo ja od radosti, a žena i djeca zaplakaše. „Brate, kneže, vrati ti ta tri vorinta carevini.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
Eda bog da kakvagođ junaka, koji će nas junak izbaviti“. A kad k njima Radojica dođe, svi u jedno grlo zaplakaše, Radojicu ljuto proklinjahu: „Radojica, dopadnuo muka!