Upotreba reči zaplaču u književnim delima


Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

Stanko obori glavu. — Kako da nije reda? ...Ja i Ivan čekamo da nam se sinovi jednog dana zaplaču!... Vere mi, da ih ne iženimo ove jeceni bi ruljali kao volovi! Svi se oko sovre zasmejaše, samo Stanko ne.

Dučić, Jovan - PESME

POVRATAK Vratiće se opet kada lišće pane, Kad zaplaču hladni vetri obalama, Kao uspomena na pomrle dane, Bleda i u crnom, javiće se nama.

Tih se čuje žamor: To na obalama mre ponoćna plima. A moja je draga tužna svako veče I kada zaplaču noćne kamelije, Zaplače i ona; suza što poteče, Niko ne zna šta je, ni šta ona krije.

Rakić, Milan - PESME

ni burmu, ni azdiju, kao Starinski junaci, po čemu ćeš mene Pomenuti kada stigne udes zao I zapište deca i zaplaču žene. Sad na razbojištu leži leš do leša. Plemići i sebri. Leži strašna smeša. Noć se hvata, Samo munja katkad blisne.

Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE

J. Dučić LXXII POVRATAK Vratiće se opet kada lišće pane, Kad zaplaču hladni vetri obalama. Kao uspomena na pomrle dane, Bleda, i u crnom, javiće se nama.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti