Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
351 ŠTA JE 3APOVIJED — ZAPOVIJED JE 352 SVOJSTVA LIJEPE ĐEVOJKE 353 I VRIJEDI 354 POMO3̓ BOG, ZLA ŽENO! 355 MOJ JE PREDNjAK 356 DJEVOJKA I KNEZ
ŠTA JE 3APOVIJED — ZAPOVIJED JE Živila baba u velikoj zadruzi — u punoj kući, imala sinove i snahe, unuke, momke i djevojka i druge srodnike.
Svake srijede i nedjelje išli su momci iz kuće po zapovijed seoskoj straži. Kad god bi momci došli sa zapovijedi doma, pitala ih baba: — Kakva je, djeco, zaposvijed?
Došavši opet sa zapovijedi, upita baba po svojoj navadi: — Djeco, kakva je zapovijed? — Čudnovata, bako, došla zapovijed od cara, ne smijemo ti ni kazat.
Došavši opet sa zapovijedi, upita baba po svojoj navadi: — Djeco, kakva je zapovijed? — Čudnovata, bako, došla zapovijed od cara, ne smijemo ti ni kazat. — Pa neka, kažite vi meni slobodno, bilo što bilo.
— Pa neka, kažite vi meni slobodno, bilo što bilo. — E, bako, stid nas je, čudna je zapovijed. — Pa čudna, čudna, svakog čuda za tri dana dosta; kažite vi slobodna svojoj baki.
Na to se prisutne djevojke grohotom nasmiju, a baba se osiječe na njih: — A što se vi, djevojčure, smijete? Što je zapovijed — zapovijed je, mora se poslušati.
Što je zapovijed — zapovijed je, mora se poslušati. SVOJSTVA LIJEPE ĐEVOJKE Nekakav čovjek pričao pokraj vatre na sijelu da je našao u knjigama
— Nije, — rekao bi kapral Markelja — nego stigla je u selo zapovijed od satnije, moram ići doma da vidim šta je, — i tako bi izmakô od posla za koju uru prije nego ostali poslenici.
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
u njoj naći se s kojima od njih, proživjeti vijek, a te želje još jače osjetila bi kad bi morala da prigne glavu pod tuđu zapovijed, kad bi morala da sluša gospodara i preko svoje volje.