Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
Ima otad sedam godinica, već ovuda nijesam prošao“. Istom oni u besjedi bjehu, dok se pramen zapođede tame vinogradu uz ravno primorje. Pogledaše tri srpske vojvode, al' eto ti Ljutice Bogdana i sa njime dvanaest vojvoda!
moja vjerno slugo, malo trenuh, čudan sanak usnih, čudan sanak a u čudan časak, đe se pramen magle zapođede od Kostura, grada bijeloga, pak se savi okolo Prilipa; u toj magli Mina od Kostura, on pohara moje b'jele dvore, sve
Gleda Hajka iz zelene trave, često gleda pod Kunor planinu, al’ se pramen zapođede tame a od pare konjske i junačke, pozna brata Mustaj-bega Ličkog i za njime tridest Udbinjana, a ne smije Stojana da