Upotreba reči zaranaka u književnim delima


Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

On zapeo iz petnih žila da mu ona ne odmakne... Gonili su se od ručanice do zaranaka, i nijedno odmaći ne može... Znoj je kipeo, ali se nijedno na to ne osvrtaše...

U utornik, 31. jula, oko velikih zaranaka, dovedoše KaraĐorđu jednog Turčina što se sam predao. Kara-Đorđe je baš nešto govorio s Lukom, Jakovom i Čupićem, kad

Matavulj, Simo - USKOK

Odatle posla Marko svoga sina Labuda u brastvo. Oko zaranaka dođoše svi brastvenici, na čelu im knez. Nijedan druge riječi ne reče, osim što Janku čestitaše rane, pa ga uzeše Rako

Ćosić, Dobrica - KORENI

I on luta jabučarom. Nebu su teški oblaci, a njemu je tesno pod njim. I u bačvari, gde je od zaranaka, samo što se vratio iz polja i obilaska orača, bio skriven od ludi, bilo mu je tesno za njega samog s Bogom.

Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR

— Ako možeš iziđi gore do Kamenara kod onih debelih grmova... — Više Vojkovića kuća, znam... Čekaću te posle zaranaka. A tamo... pazi !... otvaraj oči ! Đurica okrete ka Venčacu, a Novica pođe istim pravcem, kud ode Simo.

Ćipiko, Ivo - Pripovetke

A kad je poodrasla i razvila se do djevojčeta, poslušna i mirna, ostade u kući ko domaće čeljade. Devojka se za prvih zaranaka prene i oćuti manje sanjiva no obično. Budi je vojnička truba što navješta jutarnjom molitvom osvit dana.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti