Crnjanski, Miloš - Seobe 2
prošla kraj jednog đerma, iza forposta, i videla su se, još neko vreme, putem, koji se tek gradio, a koji je bio još zarastao, u jarku, trskama. Odmicala su, i igra konjskih nogu i kopita, i igra točkova, brza, uvek ista, bila je sve dalja.
Bio je sad sasušen, čvorav, a kad je sedeo, sedeo je kao neki panj, zarastao u zemlju, ostatak nekog starog hrasta. Samo što iz njega ne pevaju sove.
Crnjanski, Miloš - Seobe 1
Uvek opkoljen psima, zaogrnut, a samo u košulji, sav zarastao bradom i obrvama, taj stari pas spavao je i dalje na pragu kuće, pokriven i uvijen tolikim ćebadima, da se nikad nije
Milićević, Vuk - Bespuće
kragnom koja zasijeca u obraz — sušta protivnost bratu koji je bio nemaran, dosta neukusno odjeven, često neobrijan i zarastao u bradu koja je još više zamračivala njegovo lice.
Pavlović, Miodrag - Srbija do kraja veka
Zidovi su mirni, zemlja se ne miče, zvezde ne vidim. Sedim na tronošcu, zgrčenih pesnica na stolu, zarastao, smešan. Kad sam ozbiljan, smešan sam, i kad sam gladan, smešan sam, i kad se sećam svog kratkog, golobradog života,
Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA
»I Zorka ostarela... Kažu ne daje više mleka, ne teli se... A onaj put zarastao, kud smo pre išli na reku... Čudno zacelo : revizor se ljuti što deca znaju trećinu čitančice na pamet, a druge dve
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
svemu selu da sam noću bez mjeseca pošao sam u tazbinu; kako mi se bio ispeo čir na nosu, i dok je sam puknuo i zarastao, nijesam jauknuo; kako jednom skoči na mene punica i svat da mi otmu oružje, a ja se obranio jednom rukom, a, fala
Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU
lep, skupi biser u blatu zagažen, i kano zlato u vodnoj tini zamešato, kako hubav, lep, mirisni cvet u trnju zarastao. Duša svetla u smradljivu mestu zatvorena je to bila. DOKLE NA TIHU VREMENU PLAVAŠ...
I gospodin nadajući se iz njega lepu grožđu i povrću, a ono, međer, kod lužnica lenjih kopača, sav se oledinio i zarastao s trnjem i s korovom.