Dučić, Jovan - PESME
Sluša šum Jadrana, I gde vek za vekom neosetno sledi. Star i malaksao, i sa grivom sedom, On je teške šape zario duboko, Dokle mirno drži u obzoru bledom Svoj mramorni pogled i studeno oko.
On je tu pao s kliktanjem, s nepoznatom radošću, i zario odmah svoj kljun, oštar kao čelik. On je otvarao požudno sve nove i nove rane, široke, sveže, lepe.
I dok sve spava, on je uhvatio za belo grlo, zario joj duboko zube u nj, duboko, da je udarila krv, i ona se počela kidati u strasti, bolovima, požudi.
Crnjanski, Miloš - Seobe 2
Oblačila se i spremala, očigledno, da napusti kuću. Isakovič je bio, međutim, zario nokte u svoju šaku, i osvestivši se, vikao sam sebi – nečujno – da sad, samo sad, ne sme popustiti, da sad, još sad,
Nušić, Branislav - POKOJNIK
AGNIJA: Pa ako je odložena, odložena je momentalno, ali će je biti. Je li, Spasoje? SPASOJE (koji se zario bio u neko pismo, trgne se): Pa da, razume se! AGNIJA: A na venčanu haljinu treba za vremena misliti.
Olujić, Grozdana - GLASAM ZA LJUBAV
— rekla je Rašida zadahtano. — Kladim se da nećeš izdržati toliko! — Već si se kladila. Izdržaću! — zario sam glavu u pesak, ali su mi oči iskakale iz lobanje.
Crnjanski, Miloš - Seobe 1
Dodirnula ga je kosom, više puta, kada mu je prilazila ruci. I on je katkad dodirnuo njenu kosu. Zatim bi brzo zario svoje nokte u duvan, koji je sušio na suncu i kraj vatre.
Milićević, Vuk - Bespuće
Sve puno prašine i mraka, tmurno, ukočeno i zamrzlo. Kako mu je srce udaralo, s koliko bola zario je glavu u jastuk, tražeći malo topline u svojim uspomenama da njima malo razgali, zagrije, oživi ovu turobnu, ledenu,
Ćosić, Dobrica - KORENI
jauknu čovek s nožem zarivenim u prsa, prvi put u slabine, osetio je To po brzom i mekom uletanju noža, drugi put je zario u mrak i rebro mu iskrenulo nož, pa još jedanput, više udesno, zašišta mokro, još jedanput...
Pored njene glave zario je svoju u jastuk. Posle se opet nadnosio nad nju i molećivo šaputao otečenim usnama. Odjednom, mučeći se u strahu,
Krakov, Stanislav - KRILA
— Padamo, padamo... Ogromna testera straha prerezala preko polovine. Zario je prste u ivice ta, kao da ga je hteo ustaviti. Uronio je u pleća svoga vođe, koji je nešto žurno polugama.
Još je osećao na licu otrti mlaz tuđe krvi. Onaj jauk mu je ostao u glavi. Pa ne samo taj prvi. U telo, koje je palo, zario se odmah još nečiji bajonet tako snažno da je prodro čak i u zemlju, škripnuo i savio se, a onaj je jeknuo još jednom
— Šta mari, ima ih danas mnogo ovde. - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - Sećao se samo kako se zario nož u ranjeno meso noge i počeo da seče, i kako je riknuo od bola, posle je ućutao, samo su mu grudi visoko skakale i
Pod svakim drvetom je po neko poginuo. Čak i kuvar Conja. A kada je on zario onome dvosečni nož u grudi, nad njima nije bilo lišća, već samo tamni, stisnuti svod neba. A svi tako jednako jauču.
Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ
Najzad sam gore. Ležim potrbuške na nečem mekanom i toplom, lice sam zario u reski miris bilja i zemlje, žmurim i puštam da mi se svaki mišić opusti i olabavi pre nego što otvorim oči, ustanem,
Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja
— Zar ne žališ, Stefane, zaboga? — Ne žalim. Dosta škole, sad dolazi pravo učenje. — Zario se u knjige, i sam je radio. Počeo je čudno da sazreva i da postaje zbilja figura neobična.