Ćosić, Dobrica - KORENI
i vlažnog osmeha; čim bi čuo krckanje drvenih stepenica što su vodile u njegovu sobu, on bi brzo legao na krevet i zarivao lice u jastuk, a devojka se svakog dana sve duže zadržavala u sobi. Mokra žaba hodala mu je po potiljku.
Velmar-Janković, Svetlana - DORĆOL
Samo mu je jedna ovca, tvrdoglavo, lizala suze dok je dečak, smlaćen tim čudom koje se zbivalo u njemu, zarivao šake u njeno runo. Tako se u Višnjiću začela majušna a čvrsta tačka koja je svetlela.