Glišić, Milovan - PRIPOVETKE
— Kako bi to bilo da načini čovek haljine od eksera, pa onda da zaroni?... Baš bi se nabo! — reče Marko i opet pogleda po svima. — To bi dobro bilo!
vira — reći će na to onaj što je pogađao u kaiš — Ja se i sad čudim kako imade kuraži Petar da usred gluvog doba onde zaroni!... — A zar je zaronio? — upita jedan — Ja šta ti misliš, moj brate! Digao se, veli u ribu noću, pa hajd Viru.
Povuci tamo, povuci amo, ne moš maći... Daj da se zaroni. Svuče ti se on lepo, zasuče nogavice, pa zaroni u vir... — Zar gluvo doba, pa zaroni u vodu?
Povuci tamo, povuci amo, ne moš maći... Daj da se zaroni. Svuče ti se on lepo, zasuče nogavice, pa zaroni u vir... — Zar gluvo doba, pa zaroni u vodu? — upitaše svi čudeći se tolikoj smelosti. — Jakako, moj brate!...
Daj da se zaroni. Svuče ti se on lepo, zasuče nogavice, pa zaroni u vir... — Zar gluvo doba, pa zaroni u vodu? — upitaše svi čudeći se tolikoj smelosti. — Jakako, moj brate!... Zaroni ti on lepo.
— Zar gluvo doba, pa zaroni u vodu? — upitaše svi čudeći se tolikoj smelosti. — Jakako, moj brate!... Zaroni ti on lepo. Kad dole, a pređa se natakla na neku grdnu panjinu; jedva je raspetlja, povuče i pođe naviše... ali hoćeš!
Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
Zbogom! — Zbogom!... I Stanko izide iz vodenice. Deva sede na trupac, što mu beše i stolica i uzglavnik, zaroni glavu u ruke, pa poče premišljati...
Aleksa saže glavu i osta na mestu kao ukopan!... Zatim priđe k sovri, pa se surva na nju i zaroni glavu u ruke. Crne misli razdiraše mu dušu. Kad god pogleda, na njega zija mržnja i preziranje...
Kao u groznici probunca: — Sad me više ništa ne pitaj!... Valjda sad sve znaš!... Pa pobeže krevetu i zaroni glavu u jastuke. Krunija se zabezeknula. Nadala se svemu pre negoli tome. Ali je srce majčino meko.
— Kako što? Zar on nije hajduk? — upita Krunija. — Ako je! — Šta veliš?! I pogled majčin zaroni joj u dušu. Ona zadrhta. — N... n... ništa... — A ti reče: ako je hajduk... — Pa jest. On je pošten čovek...
— reče on. — Ti mi budi prijatelj. Daj mi snage i daj daj mi pameti da se održim do smrti!... Onda sede i zaroni glavu u ruke... Crne misli ovladaše njime.
— A šta li je ono?... — upita Aso i zagleda se u vodu... Riba!... Ja grdnog soma što zaroni!... Stoji koliko čovek!... — Nije dobro što ribe viđaš... — reče jedan stari Turčin.
Kapor, Momo - NAJBOLJE GODINE I DRUGE PRIČE
puloveru i šiškama na čelu spuštenim sve do trepavica, pokloni njegovom kretanju neočekivanu eleganciju – a čas kasnije zaroni u neki čudan miris, koji sigurno nije poticao iz njegovog grada, i još čudniji način igranja, u kome se devojka
Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
Pogled više ne može da sunovratke zaroni u poznat udubljen predjeo, da srce pretvori u slobodnu pticu koja će zaploviti nizvodno kao čaplje za sušna vremena.
Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE
“ A đavo mu odgovori: „Ajde de.“ Onda sveti Aranđel zaroni, i iznese u zubima pijeska morskoga. Sad treba i đavo da zaroni, ali se boji da mu sv.
“ A đavo mu odgovori: „Ajde de.“ Onda sveti Aranđel zaroni, i iznese u zubima pijeska morskoga. Sad treba i đavo da zaroni, ali se boji da mu sv. Aranđel među tim ne odnese sunce.
U tom mu padne na um, te pljune na zemlju, i od njegove pljuvanke postane svraka, da mu čuva sunce, dok on zaroni i iznese u zubima mor - | skoga pijeska. Kako đavo zaroni, a sv.
Kako đavo zaroni, a sv. Aranđel prekrsti rukom more, te na njemu postane led od devet aršina debeo; pa onda spopadne sunce i pobjegne k
” A đavo mu odgovori: „Hajde de.” Onda sveti Aranđel zaroni, i iznese u zubima pijeska morskoga. Sad treba i đavo da zaroni, ali se boji da mu sveti Aranđel dotle ne odnese sunce.
” A đavo mu odgovori: „Hajde de.” Onda sveti Aranđel zaroni, i iznese u zubima pijeska morskoga. Sad treba i đavo da zaroni, ali se boji da mu sveti Aranđel dotle ne odnese sunce.
U tom mu padne na um, te pljune na zemlju, i od njegove pljuvanke postane svraka da mu čuva sunce dok on zaroni i iznese u zubima morskoga pijeska.
Kako đavo zaroni, a sveti Aranđel prekrsti rukom more, te na njemu postane led od devet aršina debeo; pa onda spopadne sunce i pobjegne
Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
Zatijem se povrati ka Butri, uze ga za glavu i poče ga učiti da pliva. Međutijem i Srdar zaroni jednom, pa odmah izađe i onako mokar sjede na sunce i pripali.
Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA
Primenjujući taj svoj zakon, zaroni Arhimedes krunu u vodu i izmeri pomoću osetljivog kantara njenu težinu u tom njenom zaronjenom položaju.
Krakov, Stanislav - KRILA
Omalena prilika ađutanta pozdravi. Tiho dozva ordonanse. Cela se grupa krete i zaroni u poleglu masu na neravnoj zemlji. Čulo se šištanje i hrkanje zaspalih. Noć je mirna. Ni jednog pucnja.
Ćipiko, Ivo - Pauci
Mladić pak iziđe uza stube u svoju sobicu. Prisloni se uz prozor i ne užeže svijeće, no obasjan mjesečevim svjetlom, zaroni u svakojake nesređen, misli. Domalo se u pameti razabra i posmatraše niske kućice, raštrkane po selu.
Olujić, Grozdana - SEDEFNA RUŽA I DRUGE BAJKE
Pozva Kapljica svog nebeskog konjića, ali Zračak se jedva probi do nje kroz mirisnu zavesu lišća, zaroni u vodu i reče: — Brzo! Brzo! Ne opraštaj se! Težak i dalek je put pred nama.
Sremac, Stevan - ZONA ZAMFIROVA
— veli Taska. — Jok, teto, — odgovara tiho Zona, pa zaroni još jače svoju lepu, bledu glavu u šake i zatrese je bolno. — Što će mi veće svet, i čaršija, i ma’ale?!...