Ćosić, Dobrica - KORENI
— ljutito reče da bi smrskao muk, i klonu uza sama vrata. U glavi mu zveknu reza, škrgutnu katanac i po mozgu zasekoše reči: — Eh, doboga! Sad smo, ljudi, načisto svršili. ...Jedva vuče noge, noć je, vraća se Nikola.