Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
Da mi je... da mi je... Nešto šušnu pod prozorom... Kao da se neko nakašlja... Marinko preblede i reč mu zasta u grlu. I Kruška staješe preneražen, ali brzo dođe k sebi te polete vratima. — Meho! Aso! Ibro!... Brzo napolje!
Srećo moja!... I najedanput starac zaneme. Pogled mu se ukoči i zasta na samim vratima... Svi se okretoše i pogledaše. Jedna prilika zamače. i izgubi se međ debelim hrastovima...
Dučić, Jovan - PESME
Moja žudna duša neizmerno voli; I svaki moj korak, to je korak sreći. Počnem jutrom onde gde večerom zasta, Uvek držeć čvrsto kraje zlatne niti; I moj dan bezmeran ushićeno sviti, S pesmom jata bolno raspevanih lasta.
Crnjanski, Miloš - Seobe 1
I, u njemu, zvezdu. Jednom zasta u tom ljuljanju i hujanje mu u glavi presta, tako da oseti da je budan. Ležao je u mraku širom otvorenih očiju, začuđen, i
Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI
Ispratih te. Na prelazu u vašu baštu ti zasta, okrenu se i, boreći se, upita me: — Nećeš da se ljutiš? — Ne. Šta? — Još koliko imaš da učiš? Da znam.
Sa zajapurenim licem i kô krv rujnim ustima dođe ona i do mene, zasta — pa onda golom do lakata, belom ručicom zgrabi vode i poprska me. — Na! Evo i tebe!
Šiknu krv. Stanoja se povede i, sav obliven krvlju iziđe, dođe do bunara, ispra glavu, metu duvan na ranu, te krv zasta. I, metuvši ruke pod pojas, klateći se, ode pognute glave... I valjda zato strina ga je pazila.
Kostić, Laza - PESME
kazuje boga Bala, Filišćanu znak pobožja: — pade slika sa podnožja; delila se grozom strese, obazre se, u grlu joj zasta vrisak: — Je l' to Samson, što tu spava? Samsonova to zar glava? tih vilica grdni zjap? te nozdrve uzvijene?
Raičković, Stevan - KAMENA USPAVANKA
Gle: tu zasta telo naviklo da luta, Kao da se u kam vrže ruka, noga. Prohujalog doba vir me celog guta. Kamena kućo pocrnela od
Petković, Vladislav Dis - PESME
I u onom času kada juriš nasta, Glas jedan uzviknu: 'Milun se ne diže!' Svi jurahu poljem, al' brat njegov zasta, Kroz paklenu kišu vrati se i stiže Mestu gde smo bili, i kraj brata kleče.
Najednom zasta. Mesec beše tajno Obiš'o tamu i stada daleka Oblaka crnih; k'o ropac očajno Usklik se ote: “Ona mene čeka!
Petković, Novica - SLOVENSKE PČELE U GRAČANICI
I tu, na kraju dana koji potanja u noć, pesnikovo budno srce takođe se vraća u san: Il osvrni se na veče što zasta da gleda još u dan, I rasvetli se naglo ko da bi sunce da vrati; Osvrtaše se tako tad da nam i pogledom plati Taj
Todorović, Pera - DNEVNIK JEDNOG DOBROVOLJCA
Odjednom u šumi na kosi pripucaše puške. Jedna, druga, treća, četvrta, a zatim se osu čitav plotun. Baterija zasta na poljani, opali na vis dva-tri metka, pa se u galopu povrati i odjuri šumatovačkim putem natrag aleksinačkim
Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
tret vojinsko gvozdije. Zdje mene vnezapu zasta slatki dremež I rodi eja pred očima mnje mračni metež. S tjem ja legoh spati, v sladost sna povijen, Na bećarskoj
Ilić, Vojislav J. - PESME
Odjednom zabruja pesma, pa tiho kroz noć se krade, I Lada s čuđenjem zasta i pesmu slušati stade: Lakokrila ljubavi, Lepi Ljeljo, nestašni!
A kravar na posô krenu. Još bleda vladaše tama, A on na polju zasta do samog seoskog hrama I prekrsti se triput. Juče je odviše pio, A noćas, za pakost opet, i san je čudnovat snio: Kô
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2
Pa zašto ne bih popeo onoga vojnika na njega. Zastadoh. — Druže, može li se? — Eto, polako — progovori šišteći, i zasta de da udahne vazduh. U grudima mu nešto zakrklja.
Petrović, Rastko - PESME
Il osvrni se na veče što zasta da gleda još u dan, I rasvetli se naglo ko da bi sunce da vrati; Osvrtaše se tako tad da nam i pogledom plati Taj Čas;
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
Kad je Stojan razumeo reči, brzo ode dvoru bijelome, zasta tamo kićene svatove; lepo su ga svati dočekali: kako s konja, taki za trpezu.