Upotreba reči zatutnja u književnim delima


Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

— Ne brini! — reče on, pa ga nestade u česti. Nasta mrtvilo... Vetar je povijao dugu travu. Dok zatutnja zemlja... To vojska ide. Malo-pomalo raspoznavaše se sve više i više konjski topot... On je dolazio sve bliže...

Dučić, Jovan - PESME

Ona je dobro čula kada zatutnja negde zemlja preko koje je pretrčala neprijateljska konjica u pravcu grada. I čekala je žena ravnodušno da se pojavi

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1

Nad glavama nešto zatutnja, i iza leđa naših prolomiše se užasne eksplozije, jedna za drugom. Ogromni komadi zemlje leteli su u visinu i

Ćosić, Dobrica - KORENI

Aćim! — zatutnja sanjivo srce. Pridizao se tražeći reči. — Pst! Ćuti tu! — šapnu Nikola. — Ti si, Nikola — laknu mu i, kao da je

— Kakvo mu je? — Pa kao tvoje. Beži, nemoj da se sramotiš pred Švabicom! Ti si gazda. dete zaplaka. Đorđu zatutnja po rebrima. Tromo iziđe i sede na stepenice od belog kamena. Kvrgavo uvo, pomisli i opipa svoje. Pipa i čelo. Kakvo je?

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2

Bežali smo nizbrdo. Sretosmo naše seize sa konjima. Pred nama suknu plamen iz zemlje, zatutnja, mi se povismo po konjima. Skretosmo u jedan šljivik. Šrapnel nas sustiže, ciknu nad glavom jezivo.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti