Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
Je li tako? — Pa šta sam skrivio? — upita Kruška. — Zavađao si narod. — Jok ja. — Jesi. — Sad sam u tvojim rukama — možeš me natjerati da priznam, ali nijesam.
Siroče od malena, ja ne znadoh ni za oca ni za majku. I onda... ja zavađao!... Ko se s kim zavadio?... Opet niko reči. Kruška se okuraži.
— To neću. Ali velim da nije kriv koliko ona dvojica. — On je još krivlji! On im je u svemu išao na ruku. On je zavađao narod... On je sramotio svuda onog mučenika, oca moga!... Ja hoću da se on ubije! — Lakše, mladiću!