Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
Kroz onaj lom razlegala se zapevka i vrisak konjski. Jarko sunce, koje tek što beše obasjalo, zavi se tamnim plaštom, kroz koji ne mogoše probiti sjajni zraci... Ali se opet tuklo.
Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE
od Đorđevog kaputa kako ih nosi vetar, i još kao da čuh dva-triput udar njegove štake o kaldrmu, pa onda se opet sve zavi u oblake od prašine. A ono tamo daleko pred njima, da nije ono Joca doktor?...
Sremac, Stevan - POP ĆIRA I POP SPIRA
izvadi brže onaj zub iz zamotuljka, i metnu ga sebi u džep, a iz džepa izvadi onaj zamotuljak što mu ga dade Arkadija, i zavi ga u zavoj pa metnu u pojas pop-Ćirin. — E, je l’ gotovo? — Sve je u redu; svakom svoje.
Teodosije - ŽITIJA
“ — bio je i ovome pomoćnik na spasenje i pokrovitelj od onih ubica. Jer gustom maglom zavi morske zalive, u kojima behu u zasedi protiv svetoga, i učini ga nevidljivim, i nepovređena provede ga.
Crnjanski, Miloš - Seobe 1
Svud kao da se širila tišina, za sumrakom. Uskoro se zamagli tama u logoru, prašina zavi sve, sem vrhova voćnjaka dalekih, i Isakovič se smiri.
Radičević, Branko - PESME
Zora zori, ta zora bijela, Bi bijela pa se zarumeni, E ugleda iznenada drago, Ono, brate, sunce ogrijano, Pa se zavi u koprenu zlatnu, I uteče sa neba vedroga.
“ Al' sluga zače, jer već znade kako, Pa kliknu, spusti, zadrkta i savi, Pa lati, diže, otište i zavi, Pa izbu, kuću, ta pesma zatrese, Iz kuće jošte daleko ote se.
Kad štogod šušne, a on ti se preda, Sve nešto sluša, sve nekud pogleda. Ne mogu njemu da sagledam lica, Jer i njeg' zavi duga kabanica.
pa kroči, pa stade, Još jednom glednu, pa stupi nazade; Pa tamo-amo plaovito s' savi, U kabanicu tad se bolje zavi, Ka drumu oce, tu stade da čeka, — Već dobro s' čuje i topot i jeka.
110. Strašan žubor amo savi, Munja sevnu, a grom grunu, Bura s' diže, vijar zavi, A kroz izbu ledno dunu; A ta vrata zaškripiše — Naše momče jedva diše! 111.
Sunce zađe, već sumrače, I nojca se već primače, Pa u tamu milostivo Zavi mrtvo kâ i živo; Zavi rpu nesretnika, Što nekada svetu dika, Negda ljudi boža čuda, A sad samo rana uda Gladnom
Sunce zađe, već sumrače, I nojca se već primače, Pa u tamu milostivo Zavi mrtvo kâ i živo; Zavi rpu nesretnika, Što nekada svetu dika, Negda ljudi boža čuda, A sad samo rana uda Gladnom vuku, gladnom keru
Oh Milenko, miške li je jake, Lomi konje, sablje i junake: Tog po sredi, onoga po glavi, Mloge l' bule on u crno zavi!
kaku, Zadrkta se srce u junaku: „Oj konjicu, vazdanja srećice, Ao puško, draža od desnice, Da ljuto mi na srdašce zavi!“ Ciknu junak, pešadiju savi, Jednim maom udari trojicu, Šestoro i pada na zemljicu.
Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA
Vojnik počne polagašno i polagašno zavijati, a kad ovoga malo zabolje, zavika: — Dosta! Tad vojnik brže bolje zavi koliko je jače mog'o. Ovaj se poče trzati, kriviti i uvijati od bola, ali za vajdu: vojnik ne pušta lako!
Ćopić, Branko - Čarobna šuma
Samo za trenut! ... Vjetar je meo i sve se zavi u sniježni veo. MJESEC I NjEGOVA BAKA U šumi staroj oganj gori, blista u mraku na kraju svijeta; kad bliže
Žurim se kući, baš mi se drijema, a mama za me večeru sprema.“ Tako se Sunce pozdravi s drugom, u kola skoči, zavi se dugom, za goru krenu četiri hata, rumena magla za njim se hvata.
“ Priskoči Mjesec, bjegunac laki, poljubi ruku čestitoj baki i krenu s njom u srebren dvor ... Taman se zavi zeleni bor ... . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Stazom se valja, najezda prava, zavi u belo putnika mrava. Dedica Triša kod mlina, vele, po takvoj magli tražio tele, kad evo mede u ruhu mrkom.
Iz jedne knjige, prepune slika, devojče neko, čarobnog lika, iziđe kradom, u ruhu belom, zavi je magla prozirnim velom. Devojče luta i kuda kroči putniku svakom zaseni oči.
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
Ostaše četir gomilice. Ono momče ponese dvije ranjenicima, pa im ih zavi za kolan, a one dvije ponese i stavi ih na mrtvace, na svakoga po jedan. Za oružje se lako pogodiše.
Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
odvi i opra, pa ih namaza žutom mašću Pjevaličnom, obloži ih listovima svežeg repuha, uvi ih povojčićima, stopala mu zavi krpama, nazu mu prostrane svitne cipele i pomože mu da sjedne u naslonjaču.
On se za dugo ščinjao smijući se, ali kad ču njeku podrugljivu zamjerku od jednoga druga Stojanova, Bakonja zavi rukav od mantije. Pedeset ih potekoše da mu donesu kamen.
Jovanović, Jovan Zmaj - DRUGA PEVANIJA
Detić reče: „Dobar veče!“ Pa odgovor čeka njen. „Dobar veče!“ moma reče, — Stid je zavi u rumen. Al’ ka’no što, ne znaš kako, Od pupoljka bude cvet, Njene prve reči tako Razviše se u ćeret.
Jakšić, Đura - JELISAVETA
E, opake vještice, žene nesrećne!... Kobna li časa kad ni u Crnu Goru uljeze! Sve ne u crno zavi, crn joj obraz i ovoga i onoga svijeta!... (Vujo gunđajući izvodi ranjenika napolje.
Bojić, Milutin - PESME
To velika duša pokojnikā luta. Stojte, galije carske! Na groblju braće moje Zavi'te crnim trube. Stražari u svečanom opelo nek otpoje Tu, gde se vali ljube!
čile Sunčani zraci još topli i rujni, Ta dva se zvuka rasuše po hramu Zamrvši kao šum najtanje svile I ikonostas zavi se u tamu. Dve skamenjene suze to su bile.
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2
— Ama, to jest, ali... — Molim te, izvini, zavi me stomak. Zapamti gde si stao — i Dušan ode žurno, držeći se za trbuh. Opet poče blagajnik.
Šantić, Aleksa - PESME
Lišće pada, muklo gavran graknu lugom, Mrzovoljno sunce U tamu se zavi; Mi rekosmo: ''Zbogom!'' hladno jedno drugom. I uz otmen naklon ti kolence savi.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
“ Žensku stranu lasno prevariti: lako skoči kâ da se pomami, ona nađe jedan komat sablje, zavi komat u vezeni jagluk da joj bilu ruku ne obrani, pa obleće i otud i otud, čuva glavu Turčin-Vlah-Alije, a ošinu
za vrata; pa povadi sablju alamanku, te Arapu odsiječe glavu, pa na sablji glavu dohitio, Arapove oči izvadio; oči zavi u tanka jagluka, baci glavu u zelenu travu. Pa on ode tamo uz čaršiju.
duđana; manu sabljom bolani Dojčine, nalbantinu odsiječe glavu, pa na sablji glavu dohitio, izvadio oči nalbantinu; oči zavi u jagluka tanka, glavu baci na mermer-čaršiju, pravo ode dvoru bijelome.
Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU
Očima se moli. Vide pustinjak što mu je — istrže iz noge trsku i zavi, te je izleči. Eto, za to malo dobro tome pustinjaku taj lav do same smrti služio mu je u pešteri, vodu i drva mu je
Dođe nad njega i požali ga, ne kte ga proći, nego sjaha s konja, opra ga od rana vinom i pomaza zejtinom, zavi ga krpetinami, pak ga posadi na svoga konja, donese ga u jedan bircauz i onde ga predade birtu.