Upotreba reči zavidljiv u književnim delima


Crnjanski, Miloš - Seobe 2

On je mislio da je taj oficir prost, seljačkog porekla, zavidljiv – niti zna da igra, niti da peva, nego samo da kocka. Kostjurin nije mrzeo Pavla, ali ga je ocenio u sebi kao drskog,

Živan Ševič, koji nije voleo konje, ulizica, uslužan, drzak, zavidljiv, projaha na svom konju, prav, strog, ponosit, sa sabljom u ruci – pojava kao iz priče.

Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje

— Jok, to se dosad nije čulo u ovoj okolini uozbilji se djed. — A da je konj pakostan i zavidljiv, da tuđu sreću očima ne može gledati? — navaljivao je majstor. — Bog s tobom, nemoj kukavnu marvu ružiti.

Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ

Pokazao si mi, svetitelju, da su oni plemeniti, a da sam ja zavidljiv i zloban. Naterao si me da sam sebi pogledam u lice. Povredio si moje samoljublje.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti