Upotreba reči zavičajnih u književnim delima


Danojlić, Milovan - NAIVNA PESMA

Takvi su mu i mnogi drugi pronalasci. Evo jednog letimičnog popisa takvih, duhovitih, seljačkih, zavičajnih reči, koje sam izdvojio pri čitanju nekih priča; tumačenja su moja, pa, možda, nisu uvek najtačnija: neznajša (čovek

Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)

davno primetili ono što je u prvom poglavlju ovog rada istaknuto: da junake Seoba često zatičemo ili pored njihovih zavičajnih ili pored tuđinskih reka.

da se i u poemi kao i u romanu ključne simboličke slike okupljaju oko dva pola: oko tuđine i zavičaja, oko tuđinskih i zavičajnih predela.

Šantić, Aleksa - PESME

Onamo ima ruža zavičajnih, Što nisu svele od studena inja, I vrela živih i putanja sjajnih, Gdje duša ljuta još rudi i tinja.

1911. SUSRET U ranom dobu, kada s čežnja tajnih Treperi duša, s njome sam se srio Na izvorima gora zavičajnih. U njenoj ruci pun je kondir bio Sunce... Ja klekoh... I dokle me grije Njen pogled, ja sam žedan sunca pio.

U ranom dobu, kada s čežnja tajnih Treperi duša, s njome sam se srio Na izvorima gora zavičajnih. Od onog časa njezin korak mio Ja svuda čujem, i sve mislim na nju, I s njom u srcu nosim svijet cio...

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti