Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
Pa kad su jednom prstenjkali, Jela ga je nemilice tukla uvijenim rupcem po dlanu, tako nemilo da su se njemu suze zavrtjele, a svi se ostali smijahu.
ka manastiru, da uzdasi lete k „milom Bakonjici“, da se ruke savijaju grleći njegovu priliku, te bi se i Bakonji suze zavrtjele i, prožet onijem milijem osjećanjem, sve što rađaše, rađaše kao u bunilu.