Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
— Ovaj i tebi odskoči! Mladić jedan, osnizak, kruteljast, sjajnih očiju i veoma živahan, koga svi zvahu Zavrzanom, odvoji se od družine i priđe Stanku. — Jesi rvač? — upita ga, a iz oka mu se moglo pročitati da mu je ponos uvređen.
— Teško tvome domu, Ivane Miraždžiću!... Hajduci se zdraviše sa Zavrzanom, Jovanom i Jovicom. Zavrzan se pravdao drugovima. — Šta ćete; ali, đavo ga znao, volim Stanka! Volim ga što ne miruje.
Zeka posluša vojvodu i povuče se sa svojim ljudima u šanac... Te noći Surep se krenu sa Stankom i Zavrzanom na Drenovu Gredu da ih vida... 10.