Upotreba reči završavala u književnim delima


Crnjanski, Miloš - Seobe 2

Svaka trka, između nje i Đurđa, završavala se njenom pobedom. Đurđe je imao običaj da kaže: „Na konju si, znajem, bolja. Nego treba, snašo moja, da se jednom, ja i

Nije morala ni da misli. Ona je, obično, završavala predstavu sviranjem violončela, kad je njen saltimbanko preskoči, a svirala je lepo.

A sav taj spisak i jadikovku završavala je uzdasima i pitanjem: šta li sad rade, u Novom Sadu, njena deca? To je ponavljala. Sa svojom glavom, zavijenom u bele

Pevali su čuvenu pesmu onog doba, iz franceskih ratova, koja je počinjala rečima: „Tisa se muti!“ A koja se završavala rečima: da idu u pomoć pemskoj kraljici, slavnoj Nemici – Mariji Tereziji.

A nije smela ni da pomisli da mužu ispriča da se svaka poseta očeva završavala kletvama, za zeta. Koliko nakjuče, kaže, pisali su pismo, sa Petrom, koje su hteli da pošalju, preko lajtnanta Bojanca,

Olujić, Grozdana - GLASAM ZA LJUBAV

Priča bi se završavala urnebesno! — Šta sada misliš, idiote? — upitala je Rašida kad nam je Ataman pročitao Melanijino pismo, i, skrstivši

Svečanost se ubrzano završavala, jer je bio već jedan sat. Crkve su ga ovoga puta sinhronizovano oglasile. To je izgledalo kao uskličnik na kraju

Stanković, Borisav - NEČISTA KRV

Tata će sve... Čaršija, kojom su silazili, sve se više ispred njih širila I gubila, pošto se tu i završavala. Ma da je ovde iz svih ulica kuljao svet, da ih vidi, ipak nije se gušilo, nije bilo tišme.

Pupin, Mihajlo - Sa pašnjaka do naučenjaka

Sećam se beskrajnih pogađanja koja se često nisu završavala kupovinom. Što ste bliži Konstantinopolisu, to su ovakvi trgovački običaji Orijenta bili sve izrazitiji.

Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)

pun oštrih i presnih mirisa: „Čaršija, kojom su silazili, sve se više ispred njih širila i gubila, pošto se tu i završavala. [. . . ] Kao saki kraj varoši, sve je bilo prostrano, razbacano [. . .

Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja

blizu: a s druge strane ponos društvenog čoveka, koji zavisi od tako bednih stvari, da se duh ne može njima baviti. Završavala se pesma pobednom strofom, kako je Branko u šali objasnio Pavlu, pobednom strofom jednog ćoravog čoveka.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti