Upotreba reči zavrže u književnim delima


Matavulj, Simo - USKOK

— Valaj, zgodniji i od Krcuna, a njegova rasta i skoposti — reče Markiša. — Nako što je plav! Oko principa zavrže se mala prepirka, jer Krcun, Pero, pristav, Anđe, Gorde i one tri pretržnice tvrđahu da su ga viđali, ali se ne mogahu

Tada mlađarija zapodjenu šalu. Zavrže je vojnik Cuca. Započe: — A da divna ognja! Ja mnim da je sastaviti sve ognjeve što sad na Ceklinu gore ne bi se

Zatijem se zavrže dževerdarom, koji mu vladika bješe poklonio, ogrnu se strukom i ponovi: — Hajdemo!... Ne treba mi konj.

Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE

Svi možemo spavati bez brige. — Kâ onaj, koga je bog blagoslovija i živa i mrtva — doda Dundak. Sad se zavrže razgovor o svačem, a najviše o prošlim sijelima. Svi se rado sjećahu Stipana i njegove šale. — Ma, di vam je Bukar?

Mrš, s očiju mi! Naćvar udari Bakonju po glavi. Poslije večere zavrže se živ razgovor između fratara i lacmana. Bezbrki suđa kanda bješe šaljivac, jer se često svi smijahu.

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA

Kad se Dmitar viđe na nevolji, skide sedlo s vranca velikoga, pak zavrže na buzdovan perni, brže dođe gradu Biogradu. Kako dođe, on ljubu doziva: „Anđelija, moja vjerna ljubo, da mi nisi brata

Slušaj, gospo, ko zavrže kavgu: dva Nedića busije ne traže, već padoše oba na kolena, a obadva puške oboriše, — obje pukle, ostaće im puste.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti