Upotreba reči zašušte u književnim delima


Simović, Ljubomir - HASANAGINICA

HUSO: Da ne veruješ rođenim ušima! Pa taj je čuo i kad u sedmoj sobi zašušte dimije! Za to je uvek imao dobar sluh! Sedi u Gacku, a čuje đerdan u Trebinju!

Tešić, Milosav - U TESNOM SKLOPU

IV U tesnom sklopu metrike i bola, „Mirišu lipe s pitomog Vračara“, a s vrata mojih vrba, grm, topola zašušte žarom, kao sa vatralja, te čekam pljusak, plòdotvoran, semen, da budem kuća kojoj peva temelj.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1

“... Neki put iznenada ovlada mrtva tišina... Tek povremeno zašušte već zreli kukuruzi. Ili se Rajko punilac žalio što topovska zrna nisu četvrtasta, pa da ih naslaže na gomilu, gde bi

Danojlić, Milovan - KAKO SPAVAJU TRAMVAJI I DRUGE PESME

ZEMLjA U PONOĆ Ponoć katkad zašumi, ko da zemlja otvara Neka šaptava usta; zašušte krila noći... To se vetar s drvećem i lišćem dogovara Na koju će stranu sveta sutra da kroči.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti