Crnjanski, Miloš - Seobe 2
Pavle ga nije više viđao, samo je o njemu slušao. A čudna i neverovatna je bila ta promena, zaista, koja se zbila sa Trifunom, na putu u Rosiju, i u Kijevu.
Kostić, Laza - PESME
” I zbila beše lubanji mu vid (u produženju s plećnim kostima) kô malo alfa, a pod šuvakom savijahu se bledi kukovi kô veliko omega
Visoko mu čelo bledo kô papirus blagog Nila, al' u oku misô tinja i ljubavi sveta zbila. Osmehnu se kralj Ramsenit, osmejak mu brigu vida, kô oblake s neba sunce sa čela mu bore skida. „Neimare Minadire!
Lalić, Ivan V. - PISMO
3 Kada te pitam šta si snila noćas, Kažeš da ne znaš, ili se nasmešiš; Da l zbila snito zaboraviš očas, Il zagonetku ne želiš da rešiš?
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1
— Namrtvo? — A, jok, dobro prođe, otčepi mu samo vilicu. Onda mislim, da li se pravi šeret, ili je zbila toliko otupeo da je već postao ravnodušan prema tolikim grozotama.
Domanović, Radoje - MRTVO MORE
znači u ovakvom slučaju: postavljanje poslanika, i vodi svoje poreklo još iz patrijarhalnog društva kad je narod zbila imao, pored ostale nevolje, još i tu dosadnu dužnost da misli i brine koga će izabrati za svoga predstavnika.
Petković, Vladislav Dis - PESME
1908. UVOD U LEGENDU “LEPOTA” Da l' se ova bajka u istini zbila, Tamo gde već nema ni ruina stari', Gde noć zaborava sve je dosad skrila Osim nje, što ide sa nestalih stvari Uz oblik
Pupin, Mihajlo - Sa pašnjaka do naučenjaka
IV OD “ŽUTOKLjUNCA“ DO GRAĐANINA I AKADEMSKE DIPLOME Pobeda Kolumbije u trci čamaca na Henliju zbila se 1878. godine.
Ilić, Vojislav J. - PESME
On podiže ruku desnu, (na grudi mu leva pala) Pa govori straži svojoj, što se zbila kraj mašala: „Otmanova mrska deco, mrak neka mi telo krije, Al' duh moj će tek da živi, duh slobodan eno gdi je.
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2
E, to mu je sada. Ali zadugo se ne vrati Luka, a ni pop Momčilo. Pitamo se, šta li uradiše. — Da nije zbila otišao? — pita malo uznemiren blagajnik. — Sumnjam... stigao ga je Luka — veli Živadin. — Nego se on ljuti i preti.
Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU
Imenom Valam. Te što bi god rekao, svaka mu se je reč zbila na istinu. Mnogo je štošta proricao što će doposle da se zbude, i to s pismom ostaljao je za saznanje poslednjemu tamo