Upotreba reči zbrkana u književnim delima


Stanković, Borisav - BOŽJI LJUDI

— I zaprepašćeno počne da se dere i priča: — Ne li Begler-beg dođe po desetak!... I onda bi nastala ona njegova zbrkana, ubezeknuta priča: o tom begu, o kupljenju njegova desetka u selu.

Ignjatović, Jakov - PRIPOVETKE

— E, imate finu kožu. Sad je tek Čekmedžijić video kako frajla izgleda. Koža na obrazu zbrkana, nafarbana, suva — da je dodirneš šuštala bi; zubi rđavi.

Milićević, Vuk - Bespuće

Pomoli se gomila Ličana, zbrkana, nespretna, šarena; jedni još u gaćama i opancima, s crvenim kapicama na glavi, vukući vreće svojih stvari i drvene

Velmar-Janković, Svetlana - DORĆOL

Prolazile su njene prve nedelje sa Milošem a ona je još bila sva zbrkana u sebi, i uskomešana. Onda se, potpuno iznenada, u njoj javila radost.

Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja

tom je starešini kazao Pavle jedared: — U meni ima građe mnogo, i ja to osećam; ali ona je sva zbrkana, a ja, mesto da sređujem, samo dodajem... Kad hoću da vidim malo sređenosti, onda gledam u Branka i Milana.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti